Noć je opet prepuna zvijezda
hladni dlanovi traže plamen
sjajnu toplinu u tvojim očima
u nečijem osmijehu
traže utjehu.
Glasovi vrište u pozadini uma
u pozadini stvarnosti
i sve je izgubljeno
u divljem vrtlogu riječi
u konačnom stanju
bez izlaza.
Traženje smisla
i cvijeća u travi
dozivanje sebe
nepoznati koraci
Osmijeh za ljude
suza za otuđenost
želja za pripadanjem
trčanje prema slobodi
Plesat ču na kiši
da odnese sjećanja
ispere se ljubav
i pojavi duga.
spektar duša kao paleta boja.
Da li postoji mjesto ?za svaku od njih
Post je objavljen 16.10.2009. u 21:47 sati.