Kao da već je proljeće,
zabuni me sunce koje ujutro miluje
još usnule obraze.
Šalica kave, savršena utjeha,
njegujući stara neželjena sjećanja
uskoro će kasni listopad.
Tabani gaze lišće bez života,
nekad sam u tom zvuku čula
nečije nepoznate korake...
Stranac, neznanac, prijatelj,
kojim imenima sam te nazivala
u nekim davnim pjesmama...
...uskoro će kasni listopad.
Postoji nešto važno što mi se dogodilo prošlog listopada. Tada sam po posljednji put rekla da sam zaljubljena u nekoga znajući da to nije istina (istina je da sam rekla da ga volim znajući da to nije istina)... mjesec dana kasnij je bio kasni studeni i onda se sve složilo... neka uvrnuta sudbina nas stvarno zna pretvoriti u budale.... sretne budale ;)
Kada odeš izvan postojanja,
a ja budem stajala na istom mjestu
i ista mi rosa bude padala po kosi
mirišući isto ono more
na istoj onoj obali
istog onog sela
istog onog otoka
istog onog prijateljstva
iste one umjetnosti
istog onog osmijeha
istih onih pogleda
samo jedna stvar me zanima...
...hoćemo li se vratiti ikada?
....
....
....
....
....
Zapravo, , zanima me hoće li moj pas i tada jednako smrditi, ali bilo je šteta uništiti ovu pjesmu...
(all rights reserved - ADC)
Post je objavljen 09.10.2009. u 15:04 sati.