Marketing
Narkoobračuni diljem Meksika, pa onda epidemija čuvene svinjske gripice (službeno se vodi pod nekim čudnim kodnim slovima i brojkama), zatim uragani, pa opet malo ubojstava i da stvar bude zanimljiva (jer kao nije već dovoljno zanimljiva), ponovo navještavaju sezonu čudesne gripice. Tako bi se moglo opisati stanje u Meksiku i dijelom i u Gvatemali u posljednjih par mjeseci. Mnogi kažu da nije ovo pravo vrijeme da se putuje u taj dio svijeta, ali ja im kažem upravo suprotno: "Ovo JEST pravo vrijeme!" Sve ove nedaće gotovo su ispraznile Meksiko i Gvatemalu od paranoičnih turista (čitaj, uglavnom priglupih gringosa s druge strane sjeverne granice), a cijene su strahovito pale. I kriza je tu imala svoje prste. Da li bi u normalnim okolnostima bilo moguće dobiti povratnu avio kartu iz Europe do Meksika za 2950 kuna ili dvokrevetnu sobu u hotelu s četiri zvijezdice u neposrednoj blizini Chichen Itzé, jednog od sedam novih svjetskih čuda, za samo 310 kuna? Vjerovatno ne.
U srednjoj sam školi maturirao na temu "Civilizacija Maja". Tada me već zaintrigirala povijest predkolumbovske Amerike. Do dolaska prvog Španjolca Hernana Cortesa 1519. godine, na prostoru današnjih Meksika i Gvatemale živjela je čitava paleta indijanskih naroda - Olmeci, Tolteci, Azteci i Maje najpoznatiji su među njima. Ovi posljednji su bili krajnje sofisticirani u svakom pogledu, a nad svima njima bdjelo je njihovo vrhovno božanstvo Quetzalcoatl ili, u prijevodu, Pernata Zmija. Upravo sam i ja odlučio ovo pernato stvorenje uzeti za svog privremenog zaštitnika na ovom putovanju. Iako su španjolski konkvistadori svojim postupcima, a posebice bolestima koje su u Novi svijet donijeli iz Europe, a na koje indijansko stanovništvo nije bilo imuno, drastično smanjili broj američkih starosjedioca, ipak danas znatan postotak stanovništva ove dvije srednjoameričke zemlje još uvijek čine potomci Indijanaca.
Gvatemala i Meksiko nisu samo OImeci, Tolteci, Maje i Azteci. Kultura koja je nastala na ovim prostorima nakon dolaska Španjolaca, a posebice se odlikuje mješavinom stare indijanske i nove španjolske kulture, također je čudesna. Mnoštvo kolonijalnih gradova smješteni poput mrvica kruha u srednjoameričkim prašumama ili podno visokih, i često neugaslih, vulkana zabavit će svakog putnika namjernika. A ako to nekome nije dovoljno, onda su tu meksički klišeji - mariachi, tequila, telenovelas i ona ukusna cocina mexicana. Od ove posljednje možda imam i najviše očekivanja. Kao ljubitelj meksičke kuhinje, svjestan sam da ću se dobrano "ugojiti", umjesto da se potrudim izgubiti koji kilogram. Ali čovjek ne može imati sve! O tome ću razmišljati kasnije. Kao uvijek.
Dugačak je put do Meksika, a još dulji do Gvatemale. Treba "preplivati baru", a onda se snaći među otprilike 109 milijuna Meksikanaca i 11 milijuna Gvatemalaca. Neće biti lako. To mi je već mjesecima sasvim jasno. Ali nadam se da neće biti ni preteško... S nadom krećem u novu pustolovinu.
Post je objavljen 07.10.2009. u 15:55 sati.