Marketing
Blacken's poems
Cijena užitka
Govorila mi je slatke laži
te noći na plaži
kada sam ljubio lažljive usne
nisam ni slutio njene namjere gnusne.
I tako oči plave
poput valova na mjesečini sjaje
dok lažljive mi usne otrov u srce ulijevaju
odsjaji neba noćnog u moru sijevaju.
Govorila mi je slatke laži
te noći na plaži
kada sam ljubio lažljive usne
nisam ni slutio njene namjere gnusne.
Rukama mi je palila tijelo
a ja sam ljubio njeno vrelo, bijelo
te se noći ništa dogodit nije smjelo
no bog ili vrag se poigrao mnome, to je njegovo djelo.
Pijesak se lijepio za naše kože
volio sam te, dozivao te noći bože
mislio sam da u rukama mi anđel leži
nisam ni slutio kako sreća od mene polako bježi.
Govorila mi je slatke laži
te noći na plaži
kada sam ljubio lažljive usne
nisam ni slutio njene namjere gnusne.
Prvim zrakama rano u zoru
gledao sam je, golu u moru
njeno lice više sretno bilo nije
izgledalo je zlobno, poput zmije.
Priča njena puna tuge
učinila je da mrzi druge
i da ubija svojim tijelom
ljepotom mami kao velom.
šaputala mi je toga jutra
stvari koje neću moći zaboraviti do sutra
šaputala mi je da u sebi krije bolest od koje nema lijeka
njene riječi u meni su se odbijale, kao jeka.
Otišla je, nije mogla ostati
A ja sam morao pasti
osveta njena muškom rodu
popila je moj život kao pustinja vodu.
Sjedim sam, sam na plaži
bol moju more utaži
vraćaju se sjećanja stara na noć tu
noć lažljivu, ljubav moju ne pažljivu.
Dobro došli po ne znam koji put =)
Ovo je još jedan post od srca napisan svima koji ga žele pročitati =) nadam se da će te uživati čitajući
Ljubav, romantika, erotika...
Inspiracija koja ne nestaje, ne u meni.
Volim, volim biti i voljen, romantika, volim romantiku, erotika, obožavam erotiku. Inspiracija, to je ono što me sačinjava, što mi daje smisao.
Danas sam tako pun svega, svih emocija. jebemu, tako je lijepo biti pun inspiracije ali tako je teško prestati pisati onda. kao da pred psa stavite mesnicu i svežete ga milimetar od nje.
Ja sam samo dječak zarobljen u tijelu odrasle osobe, shvaćam to svaki put kada zastanem i pogledam se u ogledalo. Shvatim da sam stariji a ne osjetim to. no neka tako i bude, volim biti tko jesam.
Danas sam zahvaljujući jednoj dragoj osobi kako je jedna takoder jako draga osoba napisala post o meni, a ja to nisam znao.
I tako mi je žao što nisam znao da si ga napisala, za mene srećo.
No pročitao sam ga svejedno, komentirao ga iako sam zapravo prvo ostao bez komentara.
Neke ljude ne morate imati uvijek kraj sebe da bi ih voljeli, neke ljude ne morate imati uvijek rame uz rame da bi ih voljeli. uvijek ih možete voljeti jer znate da će oni uvijek voljeti vas. i to me je naučila jedna malena curica koju sam davno upoznao i jako, jako zavolio.
=) sekica, od malo razloga zbog kojih mi je drago da živim, ti si jedan među njima :)
http://heavenbesideyou.blog.hr/
(post negative)
Ovo je link na stranicu najiskrenije, najneiskvarenije osobe koju ja poznajem. Nisam vjernik ali kada bih zamišljao anđela, zamišljao bi nju.
Baš o tome sam pisao zadnjih postova, baš o tome sam govorio. Ona je ono što volim, čime se ponosim i ona je ono sveto, za što bih ubio.
I nemoj ti meni srećo zahvaljivati ništa, hvala tebi.
jer si mi dokazala da moj trud, moja volja da pomognem ljudima ima i efekt. =)
jednom, no ne sad, napisat u i ja post za tebe. jer ti to zaslužuješ =)
Bumerang
Bili smo kao dvije kuglice snijega
Bijeli i čisti, poput dva pera
bili smo poput oblaka na nebu, lijepi i čisti
bili smo uvijek zaljubljeni, uvijek isti.
no što tjera ljude da čine zlo
što tjera ljude da osjete bol
zašto ljudi tako često padaju niže
nego se neki i približe?
bili smo anđela dva
što smo sada, što smo ljubavi
bili smo nerazdvojni
jesu li nas razdvojili ljubavi?
nekada samo moja
bila je ljubav tvoja
no sada ima te on
a ja sam ostao slomljen i upoznao novu bol.
ovaj život ne želim živjeti više
slušam kako padaju kapljice kiše
oblaci bijeli, sjećaš se zar ne
sada smo sivi, sada smo crni i nestalo je sve
svi snovi i sva nada
koja je bila naš život tada.
više nismo pera bijela dva
postali smo crna poput vranina
više nismo čisti kao prije
svatko mi se sada u facu smije.
I ove zime, sam čekam dan
kada izađem van
šetati gdje smo nekada mi
pomirio sam se s time da te neću preboljeti.
Teški dani puni tuge
dok gledam kako grliš druge
pune oči suza što se na studenom vjetru lede
i gorak osjećaj suza na usnama što me iznutra jede.
Godine su brzo prošle
stare prošle nove brzo došle
i tvoje tijelo više nije moglo ostati s nama
sada je oko tebe samo zagrobna tama.
ove zime, sjedim ti na grobu
i plačem onu istu gorku vodu
da si barem tada znala
bumerang je grijeh i bol koju radiš drugima
prljava je i crna bila tvoja sudbina.
za mene u grobu leži anđeo bijeli
leži mrtva gruda snijega
za mene, moje se suze lede na grobu svetice
za mene ovo su posljednje rečenice.
Zvonik
Zvono stare crkve opet daje znak
nekome život i ako je bio sada nije lak
zvonik stari, koji tugu znači
za mene je bio ljubav, ljubav koja iz njega zrači.
Volio sam djevojku plave kose
oči uvijek poput rose
i njene malene noge bose
volio sam djevojku plave kose.
visoko u tvrđavi živjela je ona
pokraj tog starog, žalosnog zvona
u ckrvi je prisilno bila
bila je to odluka njezinoga oca, kralja svih dolina i visina.
Volio sam oči pune nade
gledao ruke kako vodu iz bunara vade
volio sam gledati lijepu damu
uvijek tako divno, no uvijek samu.
Volio sam djevojku plave kose
ljubio je do prve jutarnje rose
volio sam djevojku plave kose
njene oči i noge bose.
Imali smo ljubav, koju nismo smjeli
imali smo ono što smo htjeli
nitko znao nije da noću smo skupa
da jedno drugome srca slušamo kako lupa.
No tada jedne noći
baklje svuda oko nas
vrištala je na sav glas
te sam noći, zauvijek izgubio svoje oči.
pobjegli smo daleko od svega
od dolina i od brijega
pobjegli smo, ne mogu vidjeti gdje
ali ona je još uvijek uz mene.
toliko od mene za sad. =)
Post je objavljen 05.10.2009. u 15:05 sati.