Marketing
Mali, samo mali osvrt na Glas Koncila
Piše: Nikola Horvat
Imam tu privilegiju da redovno svaki tjedan čitam Glas Koncila, kako kažu; katolički tjednik za svaki dan. Nažalost sa njihovim sloganom se ne bih mogao složiti, baš kao ni s onim „vjero(m)dostojno!“. Tjednik me ničime osobito ne privlači, osim što sam postao ovisnik kad su u pitanju katoličke tiskovine, i prilično sam nezadovoljan cijelom tom pričom, no krenimo redom.
Od 2003., pa sve do danas imam priliku čitati ovaj list i prilično sam upoznat sa sistematikom i načinom na koji se pristupa pisanju ovog tjednika. Grafički mi je također poznat i već napamet znam koncepciju lista. Jedine promjene su se dogodile kod mjesečnih priloga. Naslovnica je dosadnjikava i odvlači, umjesto da privlači pozornost, te se na njoj nalaze kratki naslovi iz svježeg broja. Odmah na stranici 2 se nalazi tjedni komentar glavnog urednika vlč. Ivana Miklenića. Na ovoj bi se stavci trebao malo zadržati. Naime, ovaj, sada već kontroverzni velečasni često puni stupce web portala i dnevnih novina svojim komentarima, sablažnjava profani puk te ima toliku moć da ga se često sjeti i aktualni predsjednik države. Što se tiče samih komentara ne znam kako su uspjeli podići toliko prašine, no da se s vremena na vrijeme poštovani vlč. Miklenić izlane, to je jasno kao dan. Smatram da bi čak, tu i tamo, konkurirao i antologijskoj rubrici The greatest shits, sada već ugaslog Ferala. U aktualnom broju (4. Listopada) se osvrnuo na kardinalovu propovijed u Jasenovcu i nema ničeg spornog u njegovim riječima, naprotiv, lijepo je to sastavio.
Sljedećih nekoliko stranica posvećeno je aktualnim zbivanjima Crkve u Hrvata, ali i važnim događanjima vezanima uz Katoličku Crkvu. Ovaj dio lista kratko bi okarakterizirao kao dio za samopromidžbu i veličanje službenika Crkve – od malih svećenika pa sve tamo do Pape. Mislim, i uz najbolju volju sam pokušao iznaći smisao ovih stranica, sem ovog kojega sam naveo, ali nisam ga našao. Poput malog oglasnika koji nam ukazuje na velika djela. Prikriveni superlativi pršte, a slika nekoga tko nema svetoga reda se u ovom dijelu lista nije pojavila već ohoho.
Slijedi intervju. Napisano po Vuku. Uredno se zovu stručnjaci raznih struka, najčešće doktori struka, a teme su mnoge. No, koliko god ja bio katolički nastrojen, ipak želim u listu koji bi mi trebao biti prvi u izboru, kada sam već to što jesam, čitati i intervjue nekih ljudi koji nisu nužno članovi društva sv. Jeronima ili neke druge katoličke udruge znanstvenika, doktora ili nečeg trećeg. Zar mi katolici koji želimo čitati svoj „Katolički Jutarnji“ ne smijemo biti i malo „zatrovani“ mislima nekog ateista, muslimana, Eskima, nekog velikog neprijatelja Crkve? Zar ne bi bilo zanimljivo pročitati intervju sa nekim Dežulovićem ili deklariranim ateistom Milanovićem, ali u ruhu katoličkih pitanja , pa čak i sa dozom drskosti? Ili ipak svaki intervju i svako slovo moraju završiti čitateljevim već automatiziranim kimanjem glave gore-dolje uz pretpostavku autora da je još jednom naučio katolike da dublje proniknu u problematiku, pritom im ni ne dajući šansu da upoznaju drugačijega i preko naših novina, a ne samo preko huškačkih medija i web portala?
U Koncilu dalje slijede kojekakve rubrike, kutci za duhovnost i meditaciju, korisni savjeti za brak i vijestice „bitnih“ obljetnica poput „Godišnje skupštine svećenika Hvarske biskupije“. Zatim slijedi duplerica i jako zanimljiva reportaža o župama u domovini. Mislim da tu reportažu pročita otprilike isti broj ljudi koliko ih iz te reportažirane župe ujedno i kupi Glas Koncila, to je moje subjektivno mišljenje.
Slijedi dio posvećen vjernicima laicima aktivnim u Crkvi. Svaka čast časnim ljudima koje su predstavili u ovoj rubrici (čak i jednog mog prijatelja), ali osobno sam upoznat sa primjerima kada je netko stavljen u rubriku jer je platio krov na crkvi, auto župniku ili često ubaci malo više za lemozinu. Sjećam se primjera kada sam listao GK i naletivši na ovu rubriku skoro pao u arest. Naime, vidio sam da je cijela stranica posvećena izvjesnom gospodinu Berketu, starom liscu, robovlasniku za kojeg je i moj otac svojevremeno radio. Pročitavši ostao sam šokiran. Smatram da čovjek koji carstvo izgradi po robovlasničkom ključu nije baš relevantna osoba da se njime netko hvali kao aktivnim župljaninom......no, on ima perja koje je štošta izgradilo....zato je on velik, a oni iskreni i pošteni, ali bez tog perja, ne mogu doletiti na ovako prestižne stranice.
A zatim biser GK-a: naši razgovori. Rubrika u kojoj se javljaju zbunjeni čitatelji i postavljaju pitanja. Moram priznat da je to jedina rubrika koju redovito pročitam. Ponekad se nasmijem do suza, a ponekad sam zgrožen, što pitanjima, što odgovorima. U svakom slučaju, uredno se javljaju prosječni vjernici iz čijih se pisama može iščitati ogromno neznanje, lakovjernost, naivnost i neupućenost u bilo kakvu problematiku. Često se sjetim, čitajući ovu rubriku, časopisa iz moje mladosti i presmješnih rubrika sa pitanjima napaljenih teenagera: mogu li zatrudniti ako spavam sa dvojicom odjednom?? Kako bilo, ova rubrika najbolje ocrtava u kojem stanju se nalaze naši vjernici. Vjerujem da urednik ove rubrike namjerno bira malo zbunjenija pisma, ali takvu vrstu nepoznavanja osnova vlastite vjere nije za pronaći ni kod djece te smatram da je situacija, ako se uzme prosjek, možda za nijansu bolja od stanja u rubrici.
Zaključio bih. GK je po mom mišljenju som na dnu kaljave močvare i ne vidi ni gdje je, ni kako izaći, ni da bi trebalo se pokrenuti. Samo čeka da mu što god padne pod nos pa da se nahrani. Jer, kako ja gledam na stvari, GK me opasno podsjeća na indoktrinirane listove iz vremena komunizma gdje je sve bilo podređeno uljepšavanju, pretjerivanju i monotematici. GK se svodi na retoriku u ključu „mi smo si super (kler), najbolji smo, a vi ostali nam možete lijepo....“, u određenim trenucima mi djeluje poput kakvog popovskog fanzina koji ne vidi dalje od svojih obrva, a samopromidžba i samodopadnost smrdi na kilometre. Naslovi i članci siluju potrebom za preodgojem čitatelja i prikrivenim poukama, a istovremeno ti isti čitatelji odaju takvo nepoznavanje vlastite vjere da bi se svak pametan zapitao ima li smisla taj propovjedalački i učiteljski pristup? Čini se da su problemi puno dublji od jednog običnog lista, ali upravo taj list upućuje na mentalni sklop kompletnog Kaptola koji nemilice šiba svojom učiteljskom šibom po guzi prosječnog vjernika, istovremeno ne svjedočeći svojim djelima čak ni lakovjernoj, ali istinoljubivoj djeci, a kamoli intelektualcima ili nekom skeptičnom pojedincu, što u krajnjoj liniji govori i moje iskustvo u vezi sa Kaptolom sa prosječnim vjernicima, intelektualcima, skepticima, ali naposljetku to nam govori i rubrika „naši razgovori“.
Post je objavljen 03.10.2009. u 23:28 sati.