Marketing
By the lake
Pogled u jezero, sinoć,
otkrio mi duboku dobokost koja me plaši,
i o kojoj ne želim razmišljati, kada sam sama,
jer onda razmišljam o gadostima i glupostima
i o tome koliko ne volim biti ja,
i koliko tako često ne volim život, i što on predstavlja,
a ne znam što predstavlja, nemam odgovore na apsolutno niti jedno pitanje,
čak ni tko bih trebala biti,
nasmijem se kad me to upitaju, hih.
Vrlo često pretijesna mi je vlastita koža.
Tko sam, i tko si ti što me promatraš i smiješ mi se,
ovako tužnoj.
Samo oglupavljeli pogled u dubinu jezera,
katatonično buljenje u prazan list mog života,
tobože ispisan nevidljivom tintom,
zapravo pun je dubokih i smislenih rečenica, hm da
(to je ono što volim govoriti ljudima, kako bih predstavila svoj život kao zacrtan).
Kada bih sada utopila prst u to jezero, puno stvarca vrebalica,
bih li potonula, u nemogućnosti da plutam, jer mi grudi dugo već nisu pune zraka?
Kad tad će mi prisjesti, šamarati te lažnim osmjesima.
Pružiti obraz prema suncu, što ga prlji.
Grije prazne grudi.
Post je objavljen 03.10.2009. u 17:07 sati.