bok, zovem se werther.
utjecem na ovaj post.
da, posta nije bilo vec vise od mjesec dana.
mora postojati neka ravnoteza, pretpostavljam.
i sve to sto mrzim blijedi, i sve sto sam voljela, blijedi. smirujem se, a znam da necu moci dugo.
hocu, poljubi mi obraz.
sitnica, samo da se sve potvrdi.
i pokusavam se ufurati u tako mnogo toga, a nejde mi i moja samoaktualizacija je na nuli.
nevolim taj leprsav osjecaj oko kojeg se trudim da ga postignem.
ne volim ga obozavati, i ne volim biti ovisna.
jer sve ima svoj kraj, i to smo naucili. najcesce samoinicijativno.
u pricipu, bojim se vlastite inicijative, i samo cekam da postanem nesigurna.
cak i sada, htjela bi se samo zavuci i osjetiti onaj isti protok.
i onaj isti nemir u miru.
i sve to sto si pokusavam zabraniti ali nemogu jer znanje nije dovoljno da bi se nesto sprijecilo.
kao sto nemozemo ni sprijeciti smak svijeta, nemozemo ni moje promjene.
kazem mijenjat cu se, i nemoj mi se usprotiviti.
dozivi me u punini.
u cjelini.
jer ja sam cak i kada nisam ugodna.
a znam i tada biti ugodna, ako se ufuras.
trebam te, ironicno.
Post je objavljen 01.10.2009. u 21:47 sati.