Marketing
Moja prva ljubav...
...moj prvi preeeeeeeeđen most...
(M.Kitić)
Eh...
Zvala se Nataša.
Ne znam ni gdje je, ni šta je, al dobro se sjećam kako je počela i završila moja priča s njom...
Davno je to bilo...vrtić na Jarunu...doba Zagija i crtića prije dnevnika... Ja sramežljiv, a ona najljepša u vrtićkoj grupi. I šta ćeš, zaljubio se ja u nju pa je proglasio svojom curom.
Triput sam je potiho zvonuo: Nataša! i to je, eto, bilo sve što se našeg odnosa tiče.
Jela je sve, a ne ko njezina najbolja prijateljica Bojana koja nije htjela ništa jesti.
Možda ona i nije znala da mi je bila cura, ali je zato to znalo par mojih vrtićkih jarana. Jedan od njih, Davor, je bio dijete bogatih roditelja i uvijek je imao najbolje igračke i, što je najbitnije, najviše sličica. Nekakve su formule bile u pitanju budući da je Italija 90 trebala biti aktualna tek za 2-3 godine...
Ali jednog se dana i Davor zaljubi u Natašu, a kako je Nataša bila moja, stvar je mogla postati vrlo delikatna.
Da nije bilo njegovih sličica...
Po drevnom hrvatskom običaju, našli smo način da se dogovrimo pa je rezultat svega bio sljedeći - ja njemu Natašu, on meni poveći bunt sličica.
I svi (?!) sretni i zadovoljni...
Nataša i ja smo pošli u različite škole i nikad se više nismo sreli...
Eh još jednom...
Post je objavljen 29.09.2009. u 23:56 sati.