Kroz kršćanstvo razvila se ikonografija koja je arhanđela Mihaela, spomenutog u Bibliji pet puta, prikazala kao ratnika u oklopu s mačem u ruci. Na raznoraznim prikazima najčešće je u društvu nekakve zmije ili zmaja kojeg upravo ubija s mačem ili kopljem.
Židovska religija koja je iznjedrila kršćansku ostala je vjerna zapisanoj zabrani stvaranja kipova i slika koje bi prikazivale ljude i životinje, valjda da bi se spriječilo razvijanje idolopoklonstva.
Na anđele se gleda kao na duhovna bića pa i kršćanska praksa ih takvima smatra - iako ih prikazuje kao ljude, a pridodaje se još jedan element koje te anđele uspoređuje ili pokušava približiti ljudima (?) – stavlja se "sveti" ispred Mihael. Kad se ispred nekog imena postavi "sveti", jasno riječ je o svecu, a sveci su valjda ljudi koji su svojim životom, po kriterijima crkve koja ih je proglasila, zaslužili taj naziv.
Ipak ime Mihael na hebrejskom znači "Tko je kao Bog?". Njegovo ime je cijela rečenica, ima zaseban smisao, kao što je slučaj i s ostalim arhanđelima. Možda ona sama zapravo sve govori o tome i otkriva zapravo tko ili što je to arhanđeo Mihael – misao! I to ne bila kakva misao već pitanje.
Povezujući tu rečenicu-ime s uvodnim dijelom Biblije – "U početku bijaše riječ...", a promatrajući čovjeka kao pojedinca, njegove unutrašnje promjene ili promjene koje su se odigrale u društvima (zasnovane na stjecanju novih ideja) – možemo uočiti da su misli, mišljenja i ideje te koje dalje "stvaraju" svijet tako što mijenjaju odnos prema njemu.
Iako se kroz povijest pojavljuju ljudi koji tvrde da im se obratio Bog ili legende o takvima, većina vjernika u Boga nisu oni koji znaju da Bog postoji već su vjernici. Takvog čovjeka Bogu usmjerava njegov stav, a stav su različite misli koje o Bogu ima. Čovjek koj se nada se da život ima viši smisao, utjehu među ostalim nalazi u onim osobinama koje pridodaje o Bogu kakvog ga zamišlja. Jedna od njih je da je Bog kao stvoritelj svega apsolutni vladar nad svim – a pitajući se "tko je kao Bog" ili "tko je iznad Boga" mišlju-rečenicom ili spomenutim imenom arhanđela Mihaela čovjek stupa u duhovno stanje koji je njegov "oklop i mač" pred svijetom izazova i problema koji mu se nameću. "Na početku bijaše riječ", a pozitivne, odnosno izgrađujuće misli koje čovjek može imati o Bogu su njegovi anđeli u potrazi za duhovnim mirom, obrana od svih vrsta strahova i pobjeda nad besmislom... Rafael – "Bog liječi", i Gabriel "moja je moć Bog" [postoje i drugačiji prijevodi]...
Ljude razlikujemo od životinja po sadržaju i kvaliteti njihovog mišljenja, a izvori djela koja čine su upravo jednostavne misli, stavovi, ali ne samo tvrdnje. Vječno pitanje samo; prisutnost u svijesti pitanja o Bogu – homo sapiensa navodi na savjesno postupanje.
Tako je posljedica misli koja je ime najvišeg od svih anđela mir za one čija su vlastita djela usklađena sa vlastitom savjesti, a nemir za one čija nisu.
Post je objavljen 29.09.2009. u 21:42 sati.