Marketing
"O tata!" Blago sam ga pogledala sva raspekmežena.Malo,nježno stvorenje,bijelo-sive meke dlake,stajalo je nepomićno
na parketu moje sobe,sličeći više na vuka nego psića.
Mali husky zamahao je repićem i trepnuo svojim plavim očima.Jezik je isplazio i potrčao prema meni.
Primila sam ga u narjučje.Veselo se kopitlao amo vamo bez mira. "Kako ti se sviđa?" Upitao me otac blagim
smješkom. "Presladak je! Nazvat ću ga-" Pokušala sam se sjetit nekog junaka.Mislima sam tražila neku legendu za
koju sam jako bila vezana.Znam da se radilo o Aljasci,epidemiji,polu vuk i polu pas...tako je! "Balto!" Osmjehnula sam se.
"Ali zašto si mi ga kupio?"Zapitala sam. "Nisam ja.Mama ti je kupila." Mama? Neznam kad sam zadnji put dobila poklon od nje.
U zadnjih par godina vrlo smo se udaljile.Zapravo,od kad se Ashley rodila,prije 8 godina,zadnji put mi je čestitala rođendan.
Ashley je ušla u sobu nasmješena.Na sebi je imala ružičastu haljunu sa metalnim remenom.Cipele su joj bile bijele kao snijeg
na maloj petici.U rukama je ponosno držala mali,okrugli akvarij s ribicama.lagano je potapšala Baltu po njuškici i zadovoljno rekla
"Meden je.Hoću li se moći s njim igrati?" Zgroženo sam je pogledala.Ona je svaki svoj rođendan slavila,svaki joj je bio čestitan
i za svaki je dobila poklon. "Imaš svoje ribice." Ljutio sam joj odbrusila.Tata se blago nasmješio i krenuo niz stube.Mama je
u dnevnom boravku spremala neke papire sa stola,buduća da je radila kao sutkinja.Najednom je podigla svoje prestašeno ali
smiješkom prekriveno lice. "Oh,Ashley,ljubavi,jel ti se svidaju ribice?" Ashley je zadovoljno kimnula glavom i odjurila.Mama me blago pogledala. "Jesam li uspjela nadoknaditi dug?" Brižno me upitala. "Možda." Spustila sam pogleda na Baltu. "Ali svejedno
hvala." Mama je izdahnula kao da je sat vremena držala dah.Blago se nasmješila i vratila se poslu više me ne pogledavši.
"Molim?"Javila sam se na telefon.
"Zdravo,Joe na telefonu."
"Joe Amber?Vrag nek me odnese,zar je moguće da me ti zoveš??"
"Fućka mi se.Daj da brzo ovo obavimo,može?!Doći će moj stari i ja po tebe pa se idemo prijavit za natjecanje."
Rečenicu je izgovorio u jednom dahu,kao obično svojim grubim i promuklim glasom koji više sliči na šaptanje.
"O.Zbilja?"Podrugivala sam se.
"Da,zbilja.Spremi se."Odbrusio mi je.
"Rađe ću se sama otić prijavit,zahvali tati u moje ime."
"Što ako je to dogovor tvog starog i mog."Zapitao je grubo.
"Moj otac nije "stari" samo da znas."
"Gle,nije me briga,spremi tu svoju kobilu i gotovo."Zgadio se.
"Dat cu ti ja kobilu,seronjo,njeno ime je Crna Ljepotica."Zaurlala sam povrijeđena njegovom izjavom.
"Fućka mi se,iritantušo!"
Tid,tid,tid..."Halo!Halo!" Tid,tid,tid...
Poklopio mi je slušalicu!!!! Baš je pravi seronja! Zašto sam se nasmijala?Hihi,sto mi je?Grizem usnu,i smijem se.
Jeli to razlog što mi je drago što me nazvo,ili zato što idem s njim na natjecanje?Ma fuj! Zašto bi mi bilo drago išta
što je vezano uz njega!Moram se sabrat. "TATA!!!!JELI ISTINA DA MORAM S AMBEROVIMA IĆI NA PRIJAU???"
"Jest.Ja te nemam vremena odvesti,žao mi je,imam posla."
Gah.Bravo ja.Otišla sam do staje hodajući po putićuod bijeog šljunka koji je razdvajao gustu travu na dvije strane.
Opremila sam Crnu ljepoticu i uzela češalj kako bih joj raščešljala grivu.Dok je tako njezina griva bivala sve urednija
i ravnija začula sam promukli šapat "Hoće li to doći kraju?!"Brzinski sam ustala i povukla Ljepoticu za uzde."Gotova."
Sparkirali smo se pokraj velike livade okružene metalnom ogradom.Nedaleko ograde stajao je ogroman bijeli šator oko
kojeg se okupila gomila ljudi.Neki su već stajali u redu,neki poznati,neki novi.Za dugačkim stolom sjedili su određeni
koji bi upisivali za natjecanje i ispunjavali neke letke.Približila mi se neka djevojka. "Zdravo!Navijam za tebe!Prošle si godine
bila prva!Sretno!" Podigla sam ponosno bradu u vis. "To ne znači da ćeš i ove bit!"Podrugivao se Joe. "Uzet ću vam konje na
pregled,a vi obavite upise.Jeli to u redu?" Zapitao je Joe-v otac. "Samo ti daj."Odgovori mu Joe.Kod prve žene kojoj je
kosa bila zapetljana u debelu crnu punđu ispisivala sam svoje osobne podatke.Malo dalje,sjedio je muškarac koji je
pregledavao moje osobne podatke i primao novac za uplatu.I napokon kod zadnjeg muškarca morala sam pokazati svoje
bivše diplome i papire kojima sam potvrdila da se bavim jahanjem većinu svog života. Joe je završio potom kasnije.
Pokraj velikog đipa kojeg je vozio Joev otac stajli smo i čekali dok se gospodin Amber ne vrati s konjima.
"Što ti je to uz bok?"Upitala sam iznenađeno vidjevši korice u kojemu bi svaki borac nosio oružje. "Mač,što misliš."
Raširila sam oči. "Koji će ti vrag mač na prijavi za jahanje?!" Zakoluto je očima. "Ne bavim se samo jahanjem u slobodno vrijeme.". Premda je već padala većer,nisam mogla shvatiti kako nađe vremena i za mačevanje.Shvatila sam također,da
precizno odgovara na pitanja i nikad se ne udaljuje dublje u priču,već striktno odgovori i zašuti."Kada?" Upitah ponovno.
"Kada,što?"Zbunjeno me pitao. "Kada,mislim u koje doba dana se baviš mačevanjem?Mislim,ujutro si u školi,poslje škole te vidim na livadi do moje kuće,potom smo bili u knjižnici i sad si na prijavi za jahanje.Kad imaš mačevanje?" o majko mila,kako sam se
samo tako uspjela zapetaljati u najobičnijem pitanju.Zašto sam se toliko bojala da me krivo ne shvati? "U većer."
Jel mi mogo dat kraći odgovor?!? Iritantna je ta njegova tajanstvenost. "Hej!Baš sam ti htjela komentirat braću."
"Ma jesi li?"Zakoluto je očima.
"Uopće niste slični."Primjetila sam.
"Hvala."Nasmješi se lukavo.
"Htjela sam reći da je čudno,zapravo,svako ima drugu boju kose."
"Svi troje imamo svijetlo plavu,ali se ova dvojca farbaju.Iz tog razloga što Lucas i Terra ne žele da svi vide da su blizanci."
Nasmije se ponovno svojim nebeskim(nemogu vjerovat da sam to tako nazvala) osmjehom.
"Lucas?Zar nije Luc?"Odmaknem se teme spazivši razliku u nazivu.
"Ti si čisti dokaz da su plavuše glupe.Lucas mu je puno ime."Bezobrazno odvali.
"Nisam ja plavuša,kosa mi je smeđa!"
Zakoluto je očima kao da je to isto.Istina je da mi je kosa gotovo plava,neka boja meda,ali je smeđa!
Nakon što je gospodin Amber ostavio Joe-a ispred ogromne zgrade pune stakla,nastavio je voziti prema mojoj kući.
"Čuvaj se princezo,Joe je opasan dok vozi svojeg groma."Prozbori gospodin Amber.
"A ja još opasnija."Podsmjehnula sam se."Nego,gospodine,zar niste vi i moj otac već išli da nas upišete?"
"Aha,jesmo.Ali tražili su da dođete osobno pa smo se eto tako ja i tvoj otac dogovorili."
Kimnula sam glavom.
"Doviđenja!" Zalupila sam vratima velikog đipa i odvela Crnu Ljepoticu u staju.Napokno sam imala mira i uvalila se u kadu
punu vruće vode.
Post je objavljen 29.09.2009. u 19:42 sati.