Piše Bojan Klima
Ujedinjeni narodi nisu savršena organizacija. Svatko tko se sjeća UNPROFOR-a svjestan je ograničenja te najveće asocijacije država. Upitne su ne samo njezine sposobnosti, već – često - i sam moralni legitimitet.
Međutim, jučer smo bili svjedoci najvrednije funkcije Ujedinjenih naroda. Svjetska organizacija svake jeseni, na zasjedanju Glavne skupštine, čelnicima dvjestotinjak zemalja svijeta jamči otvoreni panel za diskusiju.
Svaki od njih ima priliku reći u što vjeruje i za što se zalaže. A svjetska javnost može izravno vidjeti tko su, zapravo, svi ti predsjednici, premijeri i kraljevi…
Hruščov je lupao cipelom. Castro držao višesatnu 'političku nastavu'. Arafat je za govornicu izašao s revolverom. Chavez je, koristeći svoje olfaktorne sposobnosti, osjećao 'prisutnost đavla' - nakon što se za govornicom Glavne skupštine pojavio neposredno nakon George W. Busha.
Ove godine, svijet se pobliže upoznao s - libijskim vođom Muammerom Gadafijem. On je posljednjih dana dominirao američkim i svjetskim medijima: prvo zbog svog šatora koji je bio 'parkiran' u New Jerseyu, a potom – na samoj sjednici Glavne skupštine – i zbog bizarnog govora kojim se nakon dugogodišnje međunarodne izolacije 'predstavio' svjetskoj javnosti.
Najavljen kao 'kralj kraljeva Afrike', Moammer Gadafi je Baracka Obamu nazvao 'našim sinom' te izrazio želju da on 'doživotno ostane američki predsjednik'. Nakon toga, upitao se zbog čega talibani u Afganistanu ne bi mogli imati svoj 'emirat', kada 'nikome ne smeta vjerska država Vatikan'. Ustvrdio je da je svinjska gripa kreirana u vojnim laboratorijima kako bi korporacije profitirale na cjepivu. Za atentat na Johna Kennedyja optužio je Izrael. Mašući pisanim bilješkama, Vijeće sigurnosti nazvao je 'vijećem terora'.
Američki konzervativci navest će upravo Gadafijev 90-minutni govor kao primjer besmislenosti svjetske organizacije, ovakva kakva je danas. Međutim, Gadafijev je nastup na svojevrstan način dokazao upravo suprotno. Ujedinjeni su narodi korisni, među ostalim i zato što osiguravaju forum i jednom diktatoru koji je posljednjih godina – uvelike zahvaljujući administraciji Georgea W. Busha – počeo zadobivati međunarodni legitimitet.
Libija je naime, 2003. pristala dobrovoljno demontirati svoj nuklearni program, što je tadašnji Washington protumačio izravnom posljedicom intervencije u Iraku. Nakon toga, obnovljene su i ekonomske i trgovinske veze Zapada s Libijom. Gadafi je objavio i autorski komentar o svjetskoj situaciji u New York Timesu. Već nekoliko godina, libijski vođa predsjedava Afričkom unijom.
Njegov govor u Glavnoj skupštini UN-a ukazao je, međutim, na činjenicu da Gadafi, zapravo, uopće ne zavređuje poštovanje koje mu se, ponekad, iskazuje.
Ako su tome doprinijeli i Ujedinjeni narodi, osiguravši libijskom diktatoru priliku da kaže što mu je na srcu, onda se može reći da je tog 23. rujna 2009. i bila ispunjena njihova svrha.
Post je objavljen 24.09.2009. u 20:55 sati.