U današnjem čitanju iz Lukina evanđelja vidimo kako Isus na put šalje dvanaestoricu svojih najbližih učenika da propovijedaju Kraljevstvo Božje i liječe bolesnike. I reče im: „Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali dvije haljine!“. Kakav čudan putni nalog i oprema za putovanje!
Isus učenicima daje moć i vlast nad svim zlodusima, šalje ih da propovijedaju Kraljevstvo Božje i liječe bolesnike. Na prvi pogled rekli bismo da u današnje vrijeme ova zadaća pripada isključivo crkvenim starješinama i svećenicima, možda i misionarima, ali da nema nikakve veze s nama „običnim ljudima“. Međutim, sam Isus kaže da se to i te kako odnosi na sve nas: „I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Mk 16, 17-18).
Isus nas poziva da budemo apostoli i misionari u našem životnom okruženju. Zadaća nam je donijeti Isusa Krista svugdje gdje dolazimo. Ne trebamo putovati daleko. Naša misija počima u vlastitim obiteljima, susjedstvu, radnom mjestu, u razgovorima i druženjima s drugim ljudima i uopće tamo gdje dolazimo, gdje boravimo i gdje živimo. Polje našeg misionarskog rada je i te kako široko. Jedino ostaje pitanje imamo li hrabrosti preuzeti zadaću koja se pred nas stavlja. Svjesnost i hrabrost na ovom putu su uistinu potrebni jer izabrati biti Kristov i živjeti u skladu s time nije lako. Ali ako imamo pouzdanja i povjerenja u Isusovo vodstvo i Njegova obećanja koja nam je dao, svaki trenutak našeg života bit će zahvalnost upravo za taj izbor i zadaća koju Isus stavlja pred nas bit će nam radost.
Kristovi smo vojnici u ovom svijetu i bijemo bitke za spasenje vlastitih života ali i života naše braće. Suočene s istinom Božje Riječi nestat će mnoge naše bolesti i bit ćemo oslobođeni zlih duhova vlastitog srca. Ali isto tako i naša braća s kojima živimo. I zato moramo živjeti u duhu evanđelja i propovijedati Radosnu vijest. Na tom putu životne i duhovne borbe mogu se dogoditi situacije uistinu slične bojnom polju gdje se odvija strašna borba. To je borba između Krista koji poziva na naviještanje evanđelja i život u skladu s njim i razornih navirućih sila zla. U toj borbi se zasigurno ne bori istim oružjem. Oružje »neprijatelja« su sebičnost, oholost, škrtost, ljubomora, licemjerje, osuđivanje, mržnja…. Oružanoj opremi Kristovih apostola pripadaju mir, istina, sloboda, ljubav, radost, zahvalnost…..(usp. Ef 6,11.).
„Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra“ govori nam Isus i upućuje nas da jedino pouzdanje i povjerenje u Njega i Njegovu snagu smije i može biti naš oslonac.
Svaki trenutak našeg života je važan. Svaki trenutak je prilika za navijestiti Riječ Božju. Ponajprije primjerom svog vlastitog života, djelima, riječima….. Jedini „štap“ na koji se pri tom možemo osloniti je vjera u Boga koji sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28).
Ne smijemo se pouzdavati ni u što od onog što imamo, posjedujemo i čime raspolažemo, ni u svoje vlastite snage nego samo i jedino u providnost i ljubav Božju. Ta On sam reče da se ne brinemo unaprijed kako ili što ćemo govoriti nego da govorimo što nam bude dano u onaj čas. Ta ne govorimo mi nego Duh Sveti. Kad nam zatreba dat će nam se što ćemo govoriti. Bog nam daje usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan naš protivnik (usp. Lk 21, 15; Mk 13, 11; Mt 10, 19).
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po Onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).
Ljiljana
Post je objavljen 23.09.2009. u 16:31 sati.