Koga ti sada gledaš
sitnog na sjevernom nebu
i kome ti sada trpaš
u ruke bijeli oleander
da se zamisle svjetovi
izmakli ispod kapuljače
tog mrtvog stražara
na mrtvoj straži
ispred stare kapele
punoj naših obećanja
radosnih pogleda
tako bliskog neba.
Koga ti sada gledaš
prozivana ikono
u šaci tamjana
gdje samo padamo
svaki put želeći više
svaki put moleći te za kraj
na modrim koljenima
nema mjesta za strah
na modrim usnama
nema mjesta poljupcu
u modrim očima
nema više suza
u njemu u nama
živi neka druga jad.
Koga ti sada gledaš
unutar zidina našeg sna
ispred stare kapele
pune naših obećanja
radosnih pogleda
tako bliskog neba...
Post je objavljen 14.05.2017. u 17:18 sati.