Danas sam popizdio. Moram skijati. Moram platiti. a moje igračice moraju igrati 1b i 2. ligu. Ne moraju platiti iako je odbojka skuplja od skijanja. I putovanja su dalja i moraš platiti za njih u isto vrijeme 12 spavanja, ručkova, večera, putovanja i slično. Ne mogu trening jer rade, a ja moram ostaviti posao i doći. Moraju učiti pa ne mogu doći na trening, a ja moram pisati prekinem pa dođem. Jedna mora peći kolače pa ne može doći. I ja za svoje troje djece moram sa ženom praviti zimnicu, pa prekinem i dođem na trening. Pa dođe tetka, ili sestrična pa ih moraju čuvati pa ne dođu na trening. Meni se najavljuju gosti, pa ih moram otepsti jer imam trening. Moram jučer u Zagreb, pa jurim 200 na sat nazad iz ZG da bi bio na treningu u 19.00. A glavna igračica je morala u Mađarsku. Dan prije s treninga vraćam igračice kući koja je udaljena 8 kilometara, pa se vraćam sam, pa zbog toga zakasnem na trening u Becić, a njih koje sam vozio već sutradan nema na treningu. Bio kirvaj u Ladimirevcima, pa ne mogu doći na trening. Ni kolač da pošalju. Pa bio kirvaj u Habjanovcima, pa ne mogu tada na trening. Pa ni kolač da pošalju. Neće biti treninga ni u ponedjeljak jer je kirvaj u Bizovcu. Kolače ovoga puta imam. Ali svi kolači su gorki. Što će mi. Moj najljući kolač je što ja moram pronaći novce za 1b i 2. ligu. Da svi plate svoje igranje odbojke onako kako ja plaćam skijanje, svoju sposobnost pronalaženja novaca i sponzora iskoristio bi za kupnju zimnice i ne bi ju morao praviti. I poruka svima. JEBITE SE SVI. Od sada će te svi mene moliti da igrate, trenirate, a ja ću ići i na kirvaje i to već u ponedjeljak, ići i raditi, čuvati ću svoje tete, sestrične, primati goste, praviti kolače, bolit će me glava i grlo.
Post je objavljen 18.09.2009. u 10:44 sati.