Vjera je, dakle, "drugo" za razum jer predstavlja vrstu spoznaje koja je po počelu i sadržaju nadanravana i kao takva drugačija u odnosu na čisto razumski red spoznaje. Njoj su poznate stvari do kojih se razum sam po sebi ne može nikada uzdići. U tom smislu vjera je doista nešto što se ne može svesti na razum, nešto "drugo" što on mora bezuvjetno priznati i uvažiti ako se ne želi vrtjeti u začaranom krugu svog narcizma i mazohizma. Papa priznaje da je vjera zbog toga zaista velika kušnja i izazov za razum, ali i njegova istinska šansa, jer ga "potiče da se nikada ne zaustavi; dapače, tjera ga da stalno širi granice svoje spoznaje, dok ne shvati da je učinio sve ono što bijaše u njegovoj moći, a da ništa nije zanemario". Dakako, tu je i korektivna uloga vjere, jer pod njezinim vodstvom razum ne samo da izbjegava one putove koji vode od istine nego i "istražuje putove za koje sam ne bi ni slutio da se njima može kretati". Drugim riječima, vjera pomaže razumu da pogleda preko sebe, uzdigne svoj pogled ponad vlastitih granica i prestane biti svoj vlastiti talac.
Mons. Ivan Devčić, "Bog i filozofija"
Post je objavljen 17.09.2009. u 16:10 sati.