Utorak; 15. 09. 2009.
Danas u Lukinu evanđelju čitamo o uskrišenju sina udovice iz Naina. Učenici Isusovi i silan svijet pratili su Isusa na putu. Kad su se približili gradskim vratima susreli su jednu pogrebnu povorku. Bila je sahrana mladića, sina udovice iz Naina. Kad Isus ugleda ženu kako plače sažali mu se nad njom i reče joj:“Ne plači!“ Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a On reče:“Mladiću, kažem ti, ustani!“ I mladić oživje!
Vidimo da je Isus ovdje bio posebno ganut tugom i suzama ove majke. Ovdje se, također možemo prisjetiti i situacije kada je Isus uskrisio Lazara. I tu smo vidjeli da je Isus bio potresen i kad je vidio Mariju, Martu i njihove prijatelje kako plaču za mrtvim Lazarom i On zaplaka. Kada vidješe Isusa kako plače, Židovi koji su tu bili okupljeni rekoše: „Gle kako ga je ljubio“ (usp. Iv 11, 32-44).
Što nama govore ovi primjeri?
Isus nije ravnodušan u odnosu na naš život. Naprotiv, On je živo zainteresiran za sve što nam se događa. I onda kada mi toga nismo svjesni. Ona žena, udovica je ispraćala lijes sa tijelom svoga mrtvog sina i nije ni znala da se Isus nalazi u blizini. On je znao njenu tugu i dolazi da vrati radost njenom životu. Koliko puta upravo u najtežim situacijama života istinski i upoznamo Isusa. A do tada možda nismo ni mislili o Njemu i ni svjesni bili nismo da je tu. Da, on je tu i pruža svoju spasiteljsku, milosrdnu ruku iako smo prečesto slijepi i ne vidimo je. On hoće da progledamo, da oživimo, da ne ostanemo duhovno mrtvi.
I ono za što je Isus posebno zainteresiran je vraćanje u život duhovno mrtvih. Kao što je plakao nad mrtvim Lazarom i danas Isus plače nad mnogim duhovnim mrtvacima. Mnogi su, iako tjelesno živi i imaju materijalno možda sve što žele, duhovno mrtvi. Nad njima Isus plače i zove ih da ustanu iz tog mrtvila. On je Gospodar i života i smrti. Uskrisio je od tjelesne smrti i Lazara i mladića iz Naina i Jairovu kći…. A to su isto činili u Njegovo Sveto Ime i Njegovi apostoli i učenici. Ovim djelima Isus je želio ojačati i učvrstiti vjeru ponajprije svojih učenika, a zatim i svih ostalih. Je li tako s nama?
Jačaju li našu vjeru ovi primjeri iz Svetog Pisma? Ali zapamtimo ovo nisu samo primjeri! Ovo je Život! Živa Božja Riječ! Vjerujemo li to? Vjerujemo li u Isusovu prisutnost u našem životu i zainteresiranost za sve što nam se događa?
Mnoga su područja našeg života gdje smo duhovno zamrli. Često i olako dopuštamo da nas svladaju nevolje i kušnje života. Svladaju nas malodušnost, nemiri, tjeskobe, razni strahovi i još koješta drugo negativno. Izlaze tražimo okrećući se „sumnjivim“ rješenjima očekujući olakšanje i zaborav. Mnoga su područja gdje smo dopustili grijehu da caruje. Pa zar to nije duhovno mrtvilo?
A Isus govori: „Zapovijedam ti, ustani!“ Ma ustani, čovječe i bori se! S Imenom Isusovim u srcu i na usnama dobit ćemo svaku bitku života. Kao što Marija i Marta poručiše Isusu: „Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je“ (Iv 11, 3), tako i ti reci Isusu: Gospodine, bolestan sam. Ozdravi me, ozdravi moj duh. Oslobodi me tame koja me obavija. Ustani me od mrtvih Gospodine! Ustani me na novi život. I ja želim čuti od Tebe, Gospodine: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji“. Neka se proslavi Gospodin u životu svakoga od nas!
„Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“
Ljiljana
Post je objavljen 16.09.2009. u 07:56 sati.