Večeras... pišem prvi put nakon gotovo dvije godine...
Ne znam čak ni hoću li na kraju ovog tipkanja stisnuti ono "objavi"...
Ne znam znam li uopće više pisati...
Ne znam zašto sam se vratila...
Ustvari...
Ne znam zašto se nisam vratila prije...
Možda sam pokušavala izbjegavati pisanje nadajući se da ću tako uvjeriti samu sebe da to nije jedina stvar kojom sam se ikada željela baviti u životu...Možda nisam imala inspiracije...Možda sam bila u presretna zadnjih godinu...
Ionako kažu da su najljepše pjesme tužne... Sreća je dosadna...svi više vole tugu i suzama zamrljana slova na papiru...
Misli mi bježe... možda zaista više ne znam pisati... mislite li da talent može nestati?
Ako se odreknemo nečega što stvarno volimo, hoće li to zaista iščeznuti iz našeg života poput stare ljubavi s kojom nam nije bilo suđeno?
Nedostajalo mi je pisanje...
Nedostajalo mi je biti sama sa svojim mislima...
Nedostajala sam si ja iz vremena kad sam znala češće posjećivati ovaj mali dio virtualnog svijeta...samo moj...