Marketing
Kyoto drugi (recimo) put. Dio četvrti: muzeji
Ovime sam ispucala glavninu svoga plana za taj dan, pa sam s noge na nogu krenula prema podzemnoj via arheološkog muzeja. Oltar krajputaš u najobičnijoj ulici.
Lijepo uređeni javni zahod, iako im sricanje pozdrava na stranim jezicima ne ide uvijek.
Tenisice se vjetre na kućnom pragu.
Ulaz u arheološki muzej je besplatan, većinom zato što je zbirka sićušna. I radno vrijeme mu je relativno kratko, mislim da sam uletjela u posljednji trenutak, pola sata pred zatvaranje. Glavnina izložaka je grnčarija, uključujući ovaj zgodan prikaz povijesti njenog razvoja kroz razdoblja.
Najneobičniji izlošci su posude s naslikanim licima iz razdoblja kad je carska prijestolnica bila Nagaoka, blizu Kyota (784-794).
Glineni konjići.
Ovo bi trebala biti vaza iz predcarskog razdoblja, ali izgleda više kao moderna skulptura.
Haniwa kipić!
Mede reklamiraju rasprodaju u dućanu bicikala, vespi i dijelova za iste.
Grafiti su u Japanu takva rijetkost da sam ga jednostavno morala slikati.
Starinska kuća zaostala u modernom kvartu. Kyoto je pošteđen bombradiranja u ratu, pa su ovakve kuće češće nego drugdje.
Dame u kimonima su mi uvijek ostale dovoljno neobične da ih fotografiram. Zamislila sam da se skupljaju proslaviti godišnjicu mature, ali vjerojatno griješim.
Blizu kolodvora nalazi se još jedan muzej, Muzej mangi. Zapravo je to više čitaonica, gdje za ulaznicu od 500 jena (vrijedi za neograničeni broj ulazaka za taj dan) možeš prelistavati i čitati bogatu zbirku stripova, jezgru koje čini ostavština jednog fana i skupljača. Atmosfera u muzeju (i dvorištu, ograđenom da oteža bijeg s izlošcima) je radna...
U muzeju sam utukla dobra tri sata, od toga jedva pola sata razgledajući izložbicu o povijesti mange, a ostatak vremena listajući kroz neke serije i povremeno čitajući odabrana poglavlja. Iako je Kyoto blizu, nikad se više nisam vratila u muzej na čitanje, iako je svakako isplati - 500 jena je cijena sveska do dva prosječne mange, a u par sati može ih se pročitati desetak.
U međuvremenu je pala noć, te evo noćnog Kyoto towera, koji krasi istoimeni hotel pred samim kolodvorom.
I kolodvor je sam po sebi spektakularan, pa sam se u pauzi do vlaka malo skitala po njemu.
(u dnu slike - ona kosa svjetla u mračnom dijelu slike - goleme su pokretne stepenice koje prolaze tri kata odjednom do galerije na vrhu kolodvora)
Još slika na Photobucketu.
Post je objavljen 13.09.2009. u 16:27 sati.