Večeras sam prošetala do svoje rijeke.
Kroz polja, kraj kukuruzišta-već su počela žutjeti, jesen je tu....
Naravno, Pjesnikov stih mi se zavrtio po glavi-"tek u jesen otkriju se boje krošanja, sve su iste u leto zeleno..."
Knjiga u ruci, mir rijeke, tek pokoji ribič zatočen u svoje misli , baš kao i ja...
Knjiga koju sam pročitala, ali iz nekog razloga baš večeras uzela razmišljajući imam li hrabrosti ponovno to čitati?
Poklon dragih osoba koje su me u njoj prepoznale i poželjele da sve sjete ostanu na "store"....
Svaka stranica mogla bi za milimetar pomaknuti balvan sa vrata koja želim ostaviti zatvorena...
A opet, ljepota riječi me začarala, ponovno čitam priču, ponovno vučem paralele...
I otkrivam -jesen donosi drugu boju i mislima, događajima proljeća i ljeta...
Vrata ostaju zatvorena, sjete iza njih....
Jesen je rodila osmjeh oblacima....
Post je objavljen 06.09.2009. u 20:31 sati.