Marketing
Vodena vrba
Odumirem,
polagano nestajem dok se cijedi sok ljubavi.
Previše sam natopila krevet,
kupam se nježno.
Kroz kapi djevičanske krv,
novo zgrušavanje prošlosti.
Tu mirujemo,
ljubav i ja, same.
Ovom skrivenom trenutku
ponudila sam izdaju osmijehom.
Zvonko klize bliske kapi i sjene,
topim se polako.
Sada je moj dan
crn, okrugao,
miran u kupaonici,
zadnji sati gdje nestajem svakodnevno.
Zaboravljam kroz zagrijan mlaz vode,
jake boli
dok ona klizi niz koljena.
Zatvorena prostorija.
Izlazi polako
ona koja me oblikovala,
polako, svjesno
pozdravljam u ovaj sat
ono što volim.
Nema mjesta za mene,
kupaonica postaje tijesna pobjeda.
Kapi nosim u dlanu
odmaram sada,
pokraj ekrana,
mislim da čujem
novi klavir koji svira.
Nova preporuka
da otopim dan.
Post je objavljen 05.09.2009. u 02:20 sati.