Isus poučava okupljeni narod pokraj Genezaretskog jezera. Kako se narod gurao oko Njega uđe u jednu ribarsku lađu. Bila je to Šimunova lađa. Kada je dovršio pouku reče Šimunu da izveze na pučinu i baci mreže za lov.
Zajedno s drugim ribarima Šimun je bio u lovu cijelu noć i nisu ulovili niti jedne ribe. Možemo zamisliti koliko je bio umoran i razočaran nakon tolikog uzaludnog truda. Vjerujem da je jedva čekao da ode i da se odmori od svega. I sada netko od njega traži, rekli bismo nešto besmisleno. Loviti ribu po danu kada nitko, po ljudski rečeno normalan ne bi išao loviti. Vidimo da Šimunu Isusov prijedlog baš i nije bio po volji. Ta cijelu noć su se trudili i ništa nisu ulovili, pa što bi sada mogli očekivati…..
Ali ipak reče: „Na tvoju riječ bacit ću mreže.“ I rezultat bijaše zapanjujući. Ulovili su toliko riba da su im se mreže gotovo razdirale. Bilo je potrebno pozvati ribare na drugim lađama da im pomognu. Vidjevši taj čudesni ulov Šimun Petar pade do Isusovih nogu govoreći: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ A Isus mu odgovara:“Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!“ Nakon tog čudesnog događaja Šimun Petar i Zebedejevi sinovi Ivan i Jakov ostaviše sve i pođoše za Isusom.
Na kakav čudesan, a ipak jednostavan način Isus ulazi u Šimunov život? Njegova životna lađa plovila je uobičajenom svakodnevicom opterećenom napornim radom i brigom za uzdržavanje obitelji, dok na njenu palubu ne uđe Isus. Često sam se pitala što je to bilo tako posebno u pozivu: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov“ da je Šimun bez obzira na sve te protivne okolnosti ipak poslušao. A onda mi je postalo jasno da je to neshvatljiva privlačnost i snaga Božjeg poziva.
Šimunov pristanak je bio onaj prvi korak u Božje nepoznato. Zakoračio je i rezultat je bio upravo onakav kakav jedino i može biti kad se s Bogom korača. Čudesan! Šimunu su se otvorile oči i vidio je duhovnu stvarnost. Ta stvaranost se potpuno razlikovala od one materijalne. I prvo što je spoznao bila je vlastita grešnost. Koliko je samo bio protresen i uzdrman Isusovim pozivom i čudesnim događajem pokazuje to što odmah ostavi sve i krenu za Isusom. Na tom putu, znamo da je Šimun Petar prolazio kroz mnoga iskušenja vjere, od priznanja: „Ti si Krist – Pomazanik Sin Boga živoga ( Mt 16, 16) do zatajenja:“Ne znam toga čovjeka“ (Mt 26, 74), ali za Isusa jedino što je bilo važno jest:“ Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ (Iv 21, 16)
Učeći iz života Šimuna Petra nama za razmišljanje ostaje pitanje: jesmo li spremni prihvatiti Isusov poziv da izvezemo lađe života na pučinu i predamo Mu našu opterećenu svakodnevicu? Jesmo li spremni dopustiti Isusu da bude kormilar nađe životne lađe? Jesmo li spremni vidjeti duhovnu stvarnost? Vidjeti i iznad onoga što vide naše tjelesne oči? Jesmo li spremni ostaviti život starog čovjeka i s Isusom zakoračiti u ono Božje nepoznato? Nepoznato a ipak tako sigurno: „Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen„ (Ps 91, 11-12).
Nikad nećemo saznati jesmo li spremni ako ne zakoračimo!
…..Bog nam daje čvrsto obećanje svoje pomoći i zaštite: „Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje" (Ps 91, 13-16)
Ljljana
Post je objavljen 03.09.2009. u 15:55 sati.