Kako je još bilo rano poslijepodne, imala sam vremena svratiti u Nacionalni muzej pogledati gostujuću izložbu u novoj zgradi i stalni postav u staroj. Taj se muzej svakako isplati posjetiti ako ste u blizini (Kyotu ili Osaki) i volite starine.
Izložba je bila posvećena konjima svilenog puta, i izlagala je prikaze konja od zemalja sredozemlja, preko bliskog i srednjeg istoka do Indije, Kine i konačno Japana. Pri tom su tumačena mitološka i simbolička značenja konja, povijest njihove ratne i praktične upotrebe, itd. Bilo je krasnih izložaka, ali fotografiranje je, avaj, bilo strogo zabranjeno a muzej pun ljudi. Tako sam samo preko cijele dvorane snimila meni najfascinantniji izložak, dementno izgledajućeg konja kineske izrade. Na žalost, ispade totalni mutež...
(bronca iz razdoblja istočnog Hana, 1-3. stoljeće, nađen u (pretpostavljam) Fangling Baoding)
U stalnoj postavi se pak smjelo fotografirati (ili barem nije izričito zabranjeno, što meni dođe na isto, hehe). U zbirci su većinom budistički kipovi... dijelom i zato što šintoizam nije poznavao skulpturu do dolaska budizma, svetišta su bili prazni okićeni prostori u kojima je boravilo nevidljivo božanstvo. Pod utjecajem budizma počeli su se davati likovi i šintoističkim božanstvima, većinom ih miješajući s budističkim i drugim uvezenim božanstvima i svecima.
Opat
Bodisatva Gandara iz Pakistana (vjerovali ili ne, naučite prepoznavati pakistanski stil kiparstva nakon nekoliko primjeraka).
Preporučena ruta ponekad je malo zbunjujuća...
Razlog zbunjujućoj ruti je depandansa u kojoj je smještena bogata zbirka kineskog brončanog posuđa, mog omiljenog Taotie stila.
Amfora iz 8. st. prije Krista. Impresivna i povelika.
Vraćamo se iz depandanse. Ovog sam Budu slikala zbog izraza lica. :)
Djelići raznih izgubljenih glinenih buda. Ovi stošci su mu kovrče kose.
Još glinenih ostataka, pomalo sablasnih.
Sidarta (budući Buda) silazi s planine nakon asketskog boravka (zato i je kost i koža).
Princ Shotoku, Konstantin budizma u Japanu. Za vrijeme njegove vladavine (bio je regent za vrijeme bolesti i starosti svog oca) uveo je budizam kao državnu religiju, sagradio par poznatih hramova (Horyu-ji i Shitenno-ji) i osigurao si mjesto u povijesti Japana i budističkoj skulpturi. Najčešće ga prikazuju kao dvogodišnjaka, ponekad (kao ovdje) kao mladića, a tek rijetko u 30-im, koliko je imao kad je budizam uveo.
Kip osedlanog lava.
Kipić jednog od 12 nebeskih generala, povezanog s horoskopskim znakom Ovna (kineski horoskop, ne uobičajeni babilonski).
Moja najdraža budistička emanacija, Fudo Myo-o.
Iz kompletnog seta kipića 4 nebeska kralja koji tradicionalno gaze po demonima: Komokuten, naoružan kistom, čuvar zapada...
...i Jikokuten, čuvar istoka.
Najljepši izložak u stalnom postavu, jedan od 8 čuvara budizma iz Kofuku-ji zbirke, Kinnara. Ima tako sjetan izraz lica...
Kinnara je zapravo rasa bića, a 8 čuvara su 8 legija, svaka sastavljena od drugačije rase bića...
U podrumu muzeja hodnik je koji povezuje staru i novu zgradu. U njemu je uz restorančić i suvenirnicu i poučna izložba o načinu izrade kipova i slika i drugome što pomaže boljem razumijevanju izložaka.
Primjer ugradnje kristalnih očiju (gyoku-gan) u kipove, što je postalo praksa negdje od 12. stoljeća (Kamakura razdoblje). Na prozirnom kristalu naslikalo bi se oko, a iz kristala stavio bijeli papir ili pamuk da oku da prirodnu bijelu boju.
Prikazi najčešćih mudri (simboličkih oblika ruku u budizmu) po kojima se mogu razlikovati bude.
Raigo-in mudra, karakteristična za Amida budu dok dočekuje preminule u svom raju:
Seppo-in mudra, karakteristična za "povijesnog" budu (Sidartu) dok propovijeda, ali se u Japanu također često rabi u kipovima Amida bude:
Chiken-in mudra, karakteristična za Dainichi budu ezoteričnog budizma, budu Sveobuhvatnog:
Sken par razglednica iz suvenirnice, vjerojatno iz jedne od prošlih izložbi. Prikazuju ubojice čudovišta (koji su strašniji od jadnih žrtava si).
Lastavičje gnijezdo na reflektoru ispred izlaza iz muzejskog restorančića. Primijetite strateški postavljen pladanj sa starim papirom.
Natrag u mome kvartu, vrijeme se napokon popravilo.
Post je objavljen 07.09.2009. u 16:59 sati.