Jučer isto kao danas
danas isto kao sutra
čežnjom plavom grlit ću dan
ostavljati osmijeh topao i srdačan
znam to sam ja vedra i nasmijana
i kada je teško..a bude teško često
osmijeh moj skriven u meni
želi izići van
Kad stvarno osmijeha nestane
kada zastoj nastane
možda neka oluja pohara moju dušu
polomi stabla..
iščupa vrbu pored jezera plava..
jorgovan kada izgubi cvijet..
bagrem kada više ne bude mirisao
Kada ni jedan dio mene
više ne bude disao..
Kada zaspu snovi moji plavi..
kada mjesec ne bude ostavljao
noći sjajne trag na travi..
Tek tada i osmijeh na licu
ugasiti će se mom..
A ja ću i dalje bdjeti
nad posteljom tvojom..
Grlim ti osmijehom dan
Noću te osmijehom ispraćam u san..
Post je objavljen 03.09.2009. u 03:41 sati.