Marketing
U potrazi za mjestom da ga nađem svojim.
Gledam oko sebe,
pretužna sam više, prestara sa svojih nekoliko godina,
preumorna sa svojih nekoliko godina,
nedovoljnih toliko, a da bih tako se osjećala.
Produbljujem pogled, da proniknem u dubinu svoje sadašnjosti,
u mogućnosti svoje budućnosti,
ma nema ničega, već odavno mi je postalo jasno!
Alo, djevojko! Nema ovdje za tebe NIŠTA!
Ne pronalazim se na karti, zabrinuto razmišljam.Hm.
Ma kakvoj karti, odgovara mi život,
ti živiš na stranputici, kozjem putu.
I zastala sam kod putokaza ka naprijed,
sa sićušnom nadom, a možda ipak..
i kao da teške me ruke vuku u nutrinu, unatrag,
plešem unatrag, ja vječni optimist,
koji i od najteže tuge napravi predstavu,
otužno, nije li? Plešem.
Svjesno, i bespomoćno.
Ne volim neizvjesnost.
Ne volim gadne dlakave ruke neizvjesnosti.
Hladne su i prečvrsto stežu.
Pljuske. Jedna, pa dvije, pa nekoliko.
Na stranputici.
Otputuj i nađi sebe, reče mi život.
Na ovoj te karti nema.
Post je objavljen 01.09.2009. u 14:17 sati.