Uvijek sam sebe smatrala djetinjastom, ali ne ono kao razmaženo derište, nego više kao sklop u glavi.
Golema osoba koja gleda crtiće, priča malim ljudima razne priče, igra se s njima... i... nisam to doživljavala kao manu, jednostavno mi to paše, takva sam.
Volim zakoračiti u još ne pokvareni svijet...
Iznenađuj me odrasli... često šokiraju svojim ponašanjem i uglavnom to prešutim. Ne vrijedi. Drugi svjetovi...
Tako su razboriti, ozbiljni, nepogrešivi, a u isto vrijeme tako pubertetski nastojeni. Iznose činjenice koje sebi stvaraju u glavi i misle da su u pravu, da nema druge istine od one koju su si oni stvorili...
Navale ogorčenosti bez razloga...
Skup riječi koje odaju da su daleko u zaostatku... umišljeni... jebeni čobani...
Post je objavljen 29.08.2009. u 11:01 sati.