Marketing
Vikend, prošli
Vikend na moru planiramo, lažno je reći, dvije godine. Pa nikako. I onda se preko noći dogovorimo da krećemo u subotu ujutru u 4. Tipično za nas. Isto tako je tipično za nas ne odabrati neko mjesto u koje se sliju svi vikendaši. Ne. Mi smo otišle u Dugi Rat. I nismo se pokajale. Tako volim ta naša putovanja, jer je to uvijek više od samog puta. Tu je smijeh, tu je hrana, tu je opet smijeh...A more...Uvijek i zauvijek, u to ni malo ne sumnjam, miris borova, zvuk zrikavaca i miris bilo kojeg preparata za sunčanje će me vraćati u dane djetinjstva. Neprocjenjivo.
Teta Z. ima kuću na plaži. Plaža prekrasna, more plavo, iskričavo, mir, tišina, slatkoća nektarine u ustima koju zamjeni so poslije kupanja, lijenost cjelodnevnog sunčanja, grožđe, so na koži. brodice na pučini, zalazak sunca, galebovi u zoru, topla peciva ujutru.. sve je stalo u jedan dan. I toliko sam sve oko sebe maltretirala slikanjem da su mi rekli da ohladim, pa sam onda počela slikati neživu prirodu. Nije se bunila.
I mislim da sad definitivno mogu reći ćao moru do iduće godine. Škola počinje u utorak.
Post je objavljen 28.08.2009. u 13:38 sati.