Marketing
Posebno rijedak primjerak 2 dio
Sutradan od jutra me držala nekakova napetost, želja da još jednom pogledm taj nebićni penis, tako poseban, tako meni zanimljiv, ni sama neznam zašto me takva jedna minijatura izazivala, uzbudila, poželila sam ga opet vidjeti, samo nisam znala kako to izvesti. Cijeli dan sam bila u nekom zanosu i uronjena u misli kako da ga bar malo dotaknem ili bolje pogledam.
Dio dana sam opet provela slušajući preostale kandidate za to mjesto, ali u cijelo vrijeme mi se u mislima javljao onaj zanimljivi mini, tako da ove posljednje kandidte skoro da nisam ni vidila iako su pred menom pričali svoje životne priče, ali bila sam odsutna.
Napokon pred kraj radnog vremena sam uspjela forme radi primiti svih i tajnica mi je podnijela listu svih kandidata ispisanu sa svim detaljima o njima.
Kad sam malo bolje proanalizirala sve, vidila sam da Edi ima dobre predispozicije za to mjesto, iako je bilo još par kandidata sa večim iskustvom, ali nekako sam se priklonila mišlju da je Edi najbolji vijerojatno radi kooperativnosti koju je pokazao.
Razmišljajući o mojim dečkima nisam ni vidila da je radno vrijeme vec odavno završilo, pa sam onako puno impresija otišla kući. Cijelo popodne i večer mi se stalno vračala slika mog minia pred oči. Ukučani su me pitali je li mi se danas nešto dobro dogodilo jer izgleda da sam se cijelo vrijeme večere smiješila i bila dobre volje, jasno sam im odgovorila da sam ovih dana
na pragu nekih novih spoznaja u svom poslu koje će vjerojano pridonijeti kao i svaki uspijeh zadovoljstvu pojedinca.
Otvoreno priznajem da me taj mini fascinirao svojom posebnosću, jer sam jedva dočekla večer kad sam se povukla u svoju sobu i počela se milovati zamišljaći da mi je taj mini u rukama, da ga dodirujem igram se sa njim, ne nisam zamišljala nikakvu penetraciju, nego više kao neku neobićnu igru sa tim unikatnim penisom.
Dodirivala sam se po usminama i klitorisu, bila sam cijela mokra kao da da sam imala odnos sa nekim macho mužjakom, orgazam je bio snažan kao da sam jašila na pastuhu. Jedva sam se umirila i zaspala.
Sutradan odmah od jutra sam smislila plan. Javila sam tajnici da pozove gospodina Edia, jer po karakteristikama je on najbolji, samo je potreban još jedan razgovor radi potpisivanja ugovora i da utanaćimo neke detalje.
Tajnica je je poduzela da ga pronađe što prije.
Smislila sam plan, u moj mali stan sam iz bolnice odvezla jedan mali kirurški stol koji je bio škartiran iz upotrebe radi zastarijelosti, a bio je jako pogodan za prenijeti ga, jer mu je prvobitna namijena bila za rad na terenu, tako da se mogao jako lako rastaviti u nekoliko djelova i za samo par minuta satvaviti, a kad se pokrije sa plahtom, izgledao je kao prava bolnička oprema.
To popodne sam ga odnjela i montirala sama u sobu u stanu, sve sam pripremila, još je samo zamorca trebalo uvjeriti da legne na njega.
Protekao je još koji dan i oko podne se pojavio Edi na mojim vratima kancelarije. Poged mu je bio spušten prema podu, ali je meni bio jako simpatičan tako posramljen i smeten.
- Izvolite Gospodine Edi, sjednite. Znate vaše su karakteristike među najboljima, ali imam još nekoliko isto takovih kandidata, sad mi je jako teško koga izabrati, prevladače vjerojatno osoba koja će ponuditi nešto više za znanost ili neko posebno zalaganje.
- Da gospođo.
- Predlažem vam da vi date mali doprinos znanosti, za uzvarat ću vas primiti na radno mjesto, je li se slažete?
- Da gospođo, svakako sve bih napravio za ovo mijesto.
- Odlično, sada mi potpišite ovaj dokument, i ovaj bianko ugovor, to je za svaki slučaj ako nešto krene po zlu da vam mogu dati otkaz ukoliko nemam vašu odanost i poslušnost.
- Da gospođo.
Edi je nakon krtkog čitanja potpisao oba dokumenta. Sve sam spremila u veliki sef gdje su stali svi važni ugovori. Zaključala ga i rekla :
- Kako vam nebi bilo neugodno predlažem da naše malo znanstveno istraživanje provedemo na jednom mirnijem i polu privatnom mjestu, nadam se da se slažete.
- Da gospođo.
- Sačekajte me na prkiralištu, sad cu ja doći.
Nakon još par uputa tajnici o neodgodivom sastanku, izašla sam na parkiralište, tamo je Edi čekao dala sam mu znak rukom i on je ušao u auto. Dok sam vozila naglasila sam veliku važnost znanstvenih radova u istraživaju za medicinu, jer svaki pojedinac je dužan dati doprinos zajednici i s time općem dobru.... Edi je samo odgovarao :
- Da gospođo.
Dovezla sam se do mog čuvenog stana za moje vikend avanture. Pažljivo i uvijek istim načinom rekla am Ediu da me slijedi 10 metra od mene kako nebi izazvali sumnje kod stanara. Ulazna automatska vrata sam ostavila odškrinuta sa malim komadićem zgužvanog papira, počela sam se
penjati po stepenicama, pazeći da me Edi sljedi. Ušla sam us stan, nekoliko sekundi poslije mene i Edi.
Nasatavak sutra!!
Post je objavljen 26.08.2009. u 23:23 sati.