Negdje na početku mog odlaženja u crkvu , od misionara iz Amerike, dobila sam narukvicu na kojoj piše kratica: W.W.J.D. Suvenir s ispisanim slovima. Iz radoznalosti sam pitala jednog brata što ta kratica znači. Odgovorio je: - What would Jesus do?, u prijevodu: - Što bi Isus učinio? Ta rečenica mi se činila O.K. Jedno vrijeme sam narukvicu čak i nosila, a onda sam je spremila u ladicu i zaboravila na nju, dugo vremena, dok jednog dana nisam odlučila pospremati neke kutove u svom stanu u koje odlažem stvari koje mi je žao baciti i koje će mi možda zatrebati. I gle, pronađem tu narukvicu. I ta rečenica me je doslovce ošinula. Nikad prije nisam o njoj razmišljala. Od tog momenta kad sam je ponovo pročitala stalno mi je na pameti. U svakom problemu s kojim se susrećem postavljam sam si to pitanje i tražim odgovore. Tako sam tražila i odgovor zašto sam baš ja izabrana za toliko trpljenje. I zapitala se: ŠTO BI ISUS UČINIO? U Djelima apostolskim 3:18 piše: „Ali Bog je tako ispunio što bijaše unaprijed navijestio preko svih proroka, da će njegov Mesija trpjeti.“ Ipak, Bog ga je pripremio podarivši mu divne vrline: poslušnost, krotkost i poniznost. Trpljenje mu je bilo namijenjeno davno prije rođenja. To vrijedi i za mene. „Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.“ (1 Petrova poslanica 2:21)
Isusova čudesna ozdravljenja plijene moju pažnju. To su: ozdravljenje gubavca, ozdravljenje stotnikova sluge, ozdravljenje Petrove punice, ozdravljenje opsjednutih iz Gadare, ozdravljenje uzetoga, ozdravljenje žene koja je 12 godina bolovala od krvarenja, uskrisenje Jairove kćeri, ozdravljenje dvojice slijepaca, ozdravljenje nijema i opsjednuta čovjeka, ozdravljenje šizofreničarke, ozdravljenje gluhonijemoga....itd.
Često razmišljam o tim ljudima. Svi su trpili. Neki su bili siromašni, a neki ne. Kako su živjeli uzeti, slijepi, opsjednuti, žena koja je 12 godina bolovala od krvarenja, nijemi, gluhonijemi? Bili su odbačeni i prezreni od društva. Trpili su poniženja zbog svog tjelesnog i zdravstvenog stanja. Čekali su milost. ŠTO BI ISUS UČINIO? Ozdravio ih je. Nije sebično birao koga će ozdraviti. On ne gleda tko je tko. On gleda u čovjekovu dušu. On je vidio njihovu patnju. Pomogao im je da manje trpe.
U šest mjeseci dva put sam bila u bolnici. Jako sam se razboljela. I kad sam izašla iz bolnice bilo mi je loše. U tako lošem zdravstvenom stanju sam išla i na posao. Jednog dana sam išla u grad nešto privatno obaviti, a potom na posao. Vraćajući se, gurala sam uzbrdo svoj bicikl. Imala sam jaku mučninu u želucu. Toliko mi je bilo loše da sam teturala poput pijanca. Ljudi su me pogledavali. Mogu zamisliti što su imali u svojim glavama. Srela me je jedna sestra u Kristu. Ponudila mi je pomoć i rekla da ako mi bilo što zatreba da je samo nazovem. ŠTO BI ISUS UČINIO?
U Lukinom evanđelju u 2. poglavlju opisano je Isusovo rođenje. Vojska anđela je slavila, a pastiri su mu se došli pokloniti. „A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome.“ (Lukino evanđelje 2:19) Cijelo vrijeme živjela je sa spoznajom da će njen sin jednog dana biti razapet na križu. Zasigurno je mnogo patila zbog toga kao i zbog svih izrugivanja njenog sina. Što je Marija učinila? Trpila je. Voljela je svog sina.
Jednog dana se na televiziji prikazivao film Potraga za srećom. Film je snimljen prema istinitom događaju. Sin mi je rekao da je to dobar film, da ga obavezno pogledam jer ću gledajući ga „gledati“ svoj život. U filmu se radi o mladom bračnom paru s malim djetetom koji se razvodi. Majka odlazi i ostavlja sina ocu na brigu. Nakon niza dramatičnih situacija svanula im je sreća. Na indirektan način mi je dao do znanja da je svjestan koliko sam ja pretrpila osiguravajući egzistenciju sebi i njima dvoma. Često puta mi je bilo neizdrživo. A zašto sam trpila? Iz velike ljubavi prema svojoj djeci. Utjehu sam našla u stihu u 1 Korinćanima 10:13 „Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.“ Moj sin nije vjernik. Ne želi slušati o evanđenlju. No, drago mi je da je osjetio evanđelje kroz moja djela. ŠTO BI ISUS UČINIO?
Poručje nam: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno.“ (1 Ivanova poslanica 3:18)
A M E N
Post je objavljen 22.08.2009. u 17:04 sati.