Napokon nakon tih slatkih muka stigao je dan našeg vjenčanja.
Od jutra su počele moje pripreme. Uobičajeno je bilo da je za cijelo vrijeme tih priprema još jedna rodica a najčesce teta bila cijelo vrijeme prisutna kod najdetaljnjijih priprema. Kupanje u pjeni i mirisnim uljima, ali bilo je i detalja koje sam morala napraviti, na svu sreću tu je bila moja teta koja je znala za sve moje najintimnije tajne, a jedna od njih je bila moja povećana dlakavost skoro cijelog tijela dobro ne kao muški, ali sam od nekih manje dlakavih muškaraca bila dlakavija.
Jedino me teta u odrasloj dobi vidjela golu i prema njoj se nisam sramila pokazati svoje tijelo. Nakon kupanja u čemu mi je ona pomogla temeljito jer me sapunala po leđima i pazila da svaki dio mog tijela bude perfektan, a to je bilo jedino moguće tako da mi je pomogla obrijati noge sa svih strana, jer onaj dio iza bedra bi skoro uvijek ostavila šaren, jer nisam uvijek pogodila napamet na tako skrivena mjesta. Sa dva brijača moje noge su zablistale u punom sjaju. Još malo mi je pomogla oko pazuha i dijelova ruku koji su isto bili dosta dlakavi.
Budući muž me nije smio vidijeti u takvom muškobanjastom izdanju, što se onda posebno pazilo. Isto tako se dlake na Evinom ili Venrinom brijegu kako se to tada nazivalo, nije se smijelo dirati, dlake su morale ostati tako ala natural, jer obrijana žena u međunožju se tada smatrala bolesnom ili kurvom. Isto tako je bilo pravilo i za mušku kosu, kratku kosu ili ćelavu glavu su imali samo zatvorenici i psihički bolesnici, jer su ih na taj način obilježavali kako bi bili lako prepoznatljivi ako pobjegnu.
Teta mi je dala još posljednje upute za bračnu noć, kako treba leći što napraviti prije, što poslije i jos neke detalje koji mi tada nisu bili jasni u svezi muško ženskih odnosa. Slijedilo je oblačenje u posebno čipkasto rublje, čarape sa čipkastim podvezicama, ali i halterima. Steznik je tada bio obavezni dio ženske garderobe, a za ovu priliku je to bio poseban sa vezicama na leđima koji se mogao obući jedino uz nečiju pomoć.
U bogatim obiteljima kao što su bile naše, za to su zaduzene posebne osobne sobarice, koje su asistirale svakoj dami prilikom oblačenja, ali takvu sluškinju je mogla dobiti samo udata žena.
Napokon nakon dugotrajnog oblačenja Teta i sluškinja su me uspjele obući do podneva. Točno tad je došao moj zaručnik po mene u našu kuću. Cijela ceremonija je bila usklađena po pisanom protokolu. Velika crna limuzina nas je odvezla do crkve, a tamo su već prije stigli uzvanici, bilo je ih je prema tadašnjem običaju jako puno, negdje oko 500.
Crkvena svečanost je protekla uobičajeno, iako malo duže nego u današnje vrijeme. Fotografi su snimali kako su nas uzvanici obasipali konfetima, sve je billo kao na filmu, kako jedna djevojka može samo poželiti.
Svečana večera je trajala od 5 po podne pa sve do točno u ponoć, kada se svečanost završava i mladenci odlaze u svoju spavaću sobu.
Svečanost je bila dugotrajna s jelima po posebnom meniju za takve prilike, između obroka su se držali govori. Prvi bračni ples koji otvaraju mlada i mladoženja je bio jedan poseban moment, jer oboje smo bili školovani u plesnoj školi te su naš ples svi uzvanici gledali sa divljenjem. Sad sam već postala kraljica. Tako sam se tada osjećala.
Pred kraj večere već me počela hvatati neka panika ili nestrpljenje prema onom sto slijedi, a to je bila prva bračna noć, koja je svakoj poštenoj djevojci donosila nešto posve novo i nepoznato. Poslije deset sati već sam ušla u neki moj trans, vjerojatno uz pomoć vina i šampanjca koje se uobičajeno pije na vjenjčanju, ali mislim da je moj trans bio više od nestrpljenja da osjetim muškarca na sebi, kako se to onda kazalo.
Napokon točno u ponoć kao mladenci pozdravljamo goste mahanjem ruke, a ja kao mlada šaljem poljupce iz ruke svima po sali te mi odlazimo. Limuzina nas vozi u njegovu kuću. Uskoro ostajemo sami, moje nestrepljenje raste kao i moj strah ili neki nepoznati osjećaj neizvjesnosti.
Post je objavljen 17.08.2009. u 01:31 sati.