Marketing
Ako te pitaju ko je ta mala sto ludo voli,reci im o meni. Reci da nisam ni lijepa ni ruzna,da su mi oci duboke i smedje,pa dodaj:"Bila je simpa i ludo me voljela"
Jednostavno je teško zaboraviti neke stvari ma koliko se trudila. Stvari koje su već odavno izgubile svoj smisao. Voljeti nekoga, a znati da tu više nikada ništa neće biti, teško je...
Svakim danom sve više gubim snagu, bojim se svoje propasti. Ljubav je neopisiva, ona je ujedno nešto divno i nešto najgore. Svjetlost u životu, bol na srcu. Koliko samo puta kažem sebi gotovo je, tu je kraj. Govorim to a želim suprotno. Um mi nadvladava srce.
Pokušavam utišati uzdisaje duše, ugušiti glasove koji mi govore ono što i srce, da je to ljubav, iskrena. Ali nemoguće je zaboraviti svu tu sreću koju sam tada imala, sve ono što osjećam još uvijek iskreno je...predano,do kraja.. Osjećam da po prvi put iskreno volim. Iako sam mlada znam šta znači iskreno voljeti. Valjda je ljubav i poslije toliko mjeseci osjećati isto kao prvi put, valjda je ljubav i poslije toliko mjeseci zadrhtati kada god ga vidim, valjda je ljubav pri pomisli na njega osjetiti čudan drhtaj u stomaku, tijelu. Valjda je to ljubav...
Zaista je iskreno ono što osjećam, iskreno je ono što mislim...ja stvarno iskreno volim. Bože, pa ova ljubav toliko boli. Zašto on jednostavno ne izađe iz mog srca. Pa prošlo je dugo vremena. Prošlo je toliko dana ispunjenih bolom, zar više vrijedi čekati, nadati se...zar vrijedi više patiti. Bol me ubija, želim da nestane, želim zaboraviti...trudim se ali ne mogu. Prokleta ljubav ubija me...zašto jednostavno ne nestaneš...zašto još uvijek živiš u meni...zašto još uvijek...ZAŠTOOOOO.........??? Reci mi poluglasno, šapni mi...I onda...nestani...idi...iz moga života...iz mojih snova...
Bila sam hrabra zbog tebe...Nisam se slomila, učinila sam to zbog tebe... Učini i ti nešto za mene.... Digni glavu i idi... Priznajem boli me sama pomisao na to....
Ali idi obećavam neću plakati...Neću gledati....neću......
Sjedim, sjedim u svojoj sobi i gledam u ekran razmisljam o necemu
svasta mi se mota po glavi sve bih dala da vratim vrijeme unazad
ne znam ni ja sama zasto dali bi išta mogla promijeniti ne osjecam se spremnom za to u glavi mi se vrti neka pjesma... da... jedan....
tu je u meni budi mi osjecaj gozote, i tuge
zivot mi je tako gozan, da sam prestala vjerovati u sve u ljubav u sreću u sudbinu....nestala je nada, pustinja nema nicega samo pepeo moga zivota
ne znam sta da radim, gledam okolo i shvacam : moj zivot nema smisla
nema nicega kao sto rekoh samo pustinja i nista vise
razmisljam da li da bacim taj ''pepeo'' u rijeku da li da sve zaboravim ??da okrenem novu stranicu zivota ???ne, jednostavno ne mogu to sam vec napravila i vise ne zelim dosta mi je novih stranica
samo mi donesu nove brige a i neku novu zabludu da je to sve super
zasto ja sjedim?
zasto ne trcim ?
zasto ne jedem?
odgovor je samo jedan
nemam zasto to raditi, nemam volje, nema niceg
sutra je novi dan...
Dakle, nakon kronične neispavanosti, provedene gledajući u ekran moga kompjutora i dok je je ista pjesma bila na repeat, ja mogu s ponosom reći da se osjećam dobro. Ili bar da sam se osjećala i lošije.
Post je objavljen 12.08.2009. u 18:49 sati.