Pregled posta

Orjentacijska škola po Medvednici

Još u doba Mrak kombinacije 2 i mog gubljenja po Medvednici, a pogotovo na 8. kolu, dogovorio sam s iVshom (aka Ivan P.) da ćemo napraviti malu školicu orjentacije.
Trebalo nam je sedam mjeseci da se dogovorimo, ali smo uspjeli.

U 09:15 smo počeli s pregledom karata i kompasa. Imali smo topografsku kartu (vojnog porijekla?) sa starim nazivima domova i nešto noviju planinarsku kartu (Smand). Jedan kompas je bio orjentacijski, a drugi vojni - topnički (vjerojatno NATO).
Uslijedilo je upoznavanje s oznakama na karti, što znače koje crtice, boje, oblici. Također je objašnjeno čemu služe dijelovi kompasa. Osim magnetske igle, tu je mnoštvo crtica i brojeva, a i trakica može imati dodatnu ulogu, a ne biti samo vezica oko vrata. Detalje vam neću sada otkrivati, morat ćete doći na školicu.

U 10:00 smo krenuli Poučnom stazom Bliznec do zgrade Uprave parka prirode Medvednica. Tu smo krenuli s desne strane potoka (gledajući od izvora) Bliznec s namjerom da se nakon 200 metara prebacimo na šumski put koji je ucrtan na karti. Cijelu avanturu ćete lakše pratiti ako pored sebe imate kartu.

Točnost karte Nakon tih 200 metara smo se popeli stazicom uzbrdo (pored ucrtanog vodotoka) i našli šumski put dovoljno širok da njime može proći osobno vozilo. Napravili smo provjeru (pogledali jel' zavoj na putu odgovara zavoju na karti, udaljenosti,... Sve je pod kontrolom. Nastavili smo dalje približno 100 metara i shvatili da se naš put ne penje kako je nacrtano na karti, nego da postoji paralelni put koji se spaja na zavoj sljemenske ceste. To je prvi put da smo uočili da je karta netočna, odnosno da su te dvije ceste prikazane kao jedna. Radi se o zavoju ceste pored kojeg je na karti oznaka visine 450 metara.

Topolčeva sjenokoša Produžavamo po šumskom putu. Prst prati naše kretanje na karti i sve je u redu do prelaska puta preko potoka Bliznec ispod Topolčeve sjenokoše. Cijeli dio je obrasao vegetacijom i teško se snaći, ali uspjeli smo pogoditi put. Karta je na tom mjestu nacrtana prilično "odokativno". Kad se već spominje "sjenokoša", napominjem da se ne radi o nikakvoj livadi ni proplanku, nego o predivnoj šumi gdje smo vidjeli i vrlo zanimljiv "tepih", koji nas je podsjetio na dječje bajke i "Gospodara prstena" (onaj dio dok su još u Shireu). Vidjevši te zanimljive i lijepe biljke, zažalio sam zbog svog neznanja i nepoznavanja biljaka. Bilo bi "cool" znati imena tih biljaka, rodove, porodice, upotrebu,...

Njivice Prateći šumarski put došli smo do spajanja sa stazom 19. Tu se je trčalo jedno od kola Mrak kombinacije 2. Dolaskom do staze 19 čujemo glasove drugih planinara. Ubrzo dolazimo na Njivice.

Gdje je put? Od Njivica nastavljamo stazom 18 i 19, s namjerom da prije njihovog razilaženja prijeđemo na šumski put s lijeve strane. Od Njivica do razdvajanja 18-ice i 19-ice prema karti ima 250 metara, a i u stvarnosti je to približno toliko. Na drugoj trećini te dionice bi trebao biti šumski put s lijeve strane. Prošli smo tu dionicu par puta, ali puta ne vidjesmo. Niti puteljka. Staza bi trebala biti široka kao i prijašnji šumski putevi, a nismo vidjeli ni planinarsku stazicu. Krenuli smo u šumu da ju potražimo. Možda je zarasla? Tražili smo, ali jedino smo našli stazu po kojoj smo došli do Njivica.

Off road Nakon toga smo odlučili ići kroz šumu smjerom gdje bi trebao biti taj put, pa kasnije kroz šumu do slijedećeg šumskog puta, koji spaja 19-icu i križanje par puteva koji vode do PD Runolist. Hodajući kroz šumu, prešli smo par vodotokova. Nisu baš svi ucrtani, ali bili smo sigurni da smo došli do drugog vodotoka, koji je ucrtan do križanja par puteva, od kojih je jedan staza 16. Na tom putu smo pronašli jedan izvor na kojem smo natočili vodu. Tu smo vidjeli zanimljivo kamenje i kristale. Ponovo se sjetih svog neznanja i bi mi žao što ne znam ništa o tim stijenama niti vrstu niti starost.

Srna Bili smo pri kraju naše off road avanture, kad odjednom pred nas iskoči srna. Iskreno, dijelilo nas je 50 metara i nisam joj dobro vidio oči, ali imala je predivne vitke noge i čvrstu, oblu stražnjicu. Par puta je stala i pogledala nas. Volio bih čuti njene misli.

Na raskrižju 19 i 16 Izbili smo na put, a nekoliko metara od nas je bilo i raskrižje. Raskrižje staza 19 i 16. Gledam kartu i totalno mi nejasno. 19-ica ide prema Puntijarki i tu nema sumnje, to je ta staza. Prolaze planinari, iVsha susreće poznanicu. Ja gledam kartu i tražim gdje se sjeku te staze, ali na karti vidim samo jedno njihovo raskrižje, gdje 16-ica dodiruje 19-icu s lijeve strane, no ako smo na tom križanju, trebali smo presjeći dva puta, od toga jednu obilježenu planinarsku stazu, a to se nije dogodilo. Uglavnom, kako god da je nacrtano, odlučujemo ići na lijevo po 16-ici prema Runolistu. Gazeći našom stazom, dolazimo do križanja putova sa stazama 16, a nešto kasnije i 21, pa i 1M. Prestajem razmišljati i prihvaćam činjenice kako ih život donosi.




Tigrovo oko i Šumarev grob Hodajući po stazi dolazimo na križanje prije Tigrovog oka i ponovo uočavamo neucrtanu stazu ili loše ucrtanu. Tigrovo oko nije bistro planinsko jezero, nego na moje razočaranje vrlo mutno i neprivlačno za umočiti noge. Tu smo se zasladili kupinama i malinama, koje većina planinara ignorira ili jednostavno ne vidi. Kad sam već u blizini, prošetao sam i do Šumarevog groba. Ne radi se o nikakvom grobu (bar ga ja nisam vidio), nego o lijepom izvoru.




Prema Runolistu Nastavljamo prema PD Runolist po širokom putu, odnosno stazi 16, koja u nekom trenutku postaje 1M. U PD Runolist smo se odmorili. Pozivam svu djecu socijalizma, koja žele obnoviti uspomene "kako se nekad živjelo" da posjete dom. Stolovi, stolice, stolnjaci i zavjese su autentične iz 1960-ih. To ne znači da je loše. Naprotiv, atmosfera je ugodna i rado bih da tu završi koja od utrka buduće "Mrak kombinacije 3". Problem bi mogao biti radno vrijeme, jer rade do 20 sati.
Povoljna je cijena crnog Velebitskog od 14 HRK (jeftinije nego na Vidikovcu, a teže za transportirati), grah s kobasicom je 25 HRK (također povoljnije nego na Vidikovcu), a kobasica je VELIKA. Uzeli smo štrudlu od crvenog voća (višnja+još nešto) i bučnicu. Dobri komadi za 10 HRK. Recesija je pa da obratimo pozornost i na financijski moment.

Prema cesti pa Leustekom prema kratici za Brestovac Napuštamo PD Runolist i stazom 16 koja se u ovom dijelu zove Šumarev put krećemo prema jugu, s namjerom prelaska na Leustekov put. Sve prolazi dobro, u nekom trenutku radimo vježbu uzimanja azimuta i točnog određivanja mjesta na karti, što je također prošlo vrlo dobro (možda i odlično, profesor mi nije upisao ocjenu ). Dolazimo do spajanja Šumarevog puta, Leusteka i zavoja (okuke) sljemenske ceste, koje u stvarnosti izgleda nešto drugačije nego na karti, no ne damo se zbuniti, nego prelazimo na Leusteka i krećemo sjeverno. Na slici našeg kretanja ćete u ovom dijelu vidjeti cik-cak, ali tako su nas putevi vodili, a nije bilo pogodno za kraćenje zbog vegetacije. Leustekom smo išli na sjever i nakon 600 metara dolazi do križanja sa šumskim putem, koji je dosta zarastao. Krećemo tim putem prema jugu. U ovom dijelu kod Leusteka put se koristi za olakšavanje planinarskih fizioloških potreba, a kod dijela gdje se spaja s cestom i stazom 15, za olakšavanje seksualnih potreba (možda mjesto za kontrolu u budućoj utrci 4 fukodroma, koja će sasvim sigurno morati promjeniti naziv, odnosno broj u nazivu) . Nama je laknulo kad smo nastavili stazom 15 prema sjeveru.

Brestovac Ubrzo ponovo prelazimo sljemensku cestu i dolazimo na makadam za Brestovac. Od samog početka vidimo da karta ne odgovara stanju na terenu, no znamo gdje smo. Nakon 200 metara bi trebali doći do raskrižja s četiri kraka. Tog raskrižja nema. Postoji cesta prema Brestovcu koja se odvaja lijevo. Tu ima i drugih detalja koji nisu u skladu sa stanjem na terenu. O Brestovcu možete pročitati na linku (hr. poveznici) koji sam dao, a realnost je žalosna i tužna (kao sve velike i prave ljubavi, rekao je nekada neki pjesnik). Velika je bila snaga te ljubavi i bila je to velika ljubav (koja igra riječima), trebalo je pokrenuti projekt i ostvariti to lijepo i veliko zdanje, no zub vremena i nebriga sustava je učinila svoje. Ruševine su korisne paintball ekipi koju smo sreli.

vrh Brestovac (Cer) Od Brestovca smo pratili stazu 52, koja ima i naziv HPD-ov put. Prema karti, u blizini se nalazi Mrcina, koju sa staze nismo vidjeli, iako sam ja to očekivao. Ubrzo dolazimo do odvojka prema vrhu Brestovac (862), koji, ne samo da dominira okolinom, nego ga nazivaju i Cer. Njegova važnost za kraj je ključna, pa je do samog vrha napravljen "autoput". Istina, trake nisu odvojene, ali je zato napravljena obilaznica i s desne i s lijeve strane. Vrijedni šumari su napravili i ognjište od autentičnog kamena s Medvednice.

Po azimutu Obzirom da je dolazak na sam vrh bio brz i bez izazova, odlučujemo ponovo napraviti vježbu. Kompas u ruke i krećemo kroz šumu po azimutu. Cilj je doći na stazu 55, nešto prije križanja s 52a. Uzimamo smjer 60° od sjevera. Prilikom spuštanja (a bilo je strmo), a da ne moramo stalno gledati kompas, tražimo orjentir, neko stablo prema kojem idema, a razlikuje se od ostalog drveća. Povremeno dolazi do izlaska sa zadane trase, zbog obilaženja, ali i pazimo da se vraćamo. Po karti je to 200 metara, ali nije lako izvan puta, po strmini, klizanja,... Naravno da smo uspješno došli do ceste i trebalo nam je možda 70 metara do raskrižja.

55th and 57th street Nastavljamo po stazi 55, ali samo 200-tinjak metara, pa se odvajamo lijevo na šumarski put. Prepoznajem ga s 8. kola MK2. To je šire područje gdje smo Marina i ja lutali, gubili vrijeme, stjecali kondiciju, sačuvali smirenost kada stvari ne idu prema planu. Ponovo vježba određivanja točne pozicije. Odavdje se vidi TV toranj, uzimam azimut i određujem mjesto na karti gdje se nalazimo. Provjeravamo gledajući stvarnu situaciju. Točan sam.
Marina, sada znam!
Nastavljamo po tom putu, pratim vodeni tok, kasnije pratim zavoje, tražim žicu od žičare i izbijamo na stazu 57. Tu ponovo prikaz na karti ne odgovara stanju u stvarnosti. Ne toliko da nešto nedostaje (bilo staza u prirodi ili da nije ucrtano u kartu), nego su udaljenosti i spojevi loše nacrtani. Odlučujemo da nećemo pratiti 57-icu dalje, nego krećemo makadamom (Obrnjak) prema sljemenskoj cesti, s namjerom priključivanja na 15-icu i kasnije na 14-icu odnosno Leustekov put.

Ponovo Leustek Na putu po Obrnjaku pokušavamo vidjeti u prirodi ono što je na karti nacrtano kao "male plave buhice". Nismo se pretjerano trudili, niti smo išli tražiti po šumi, pa nismo niti vidjeli. Dolazimo do ceste i krećemo cestom prema dolje, do staze 15. Nakon dva prelaska preko ceste dolazi spoj sa stazom 14. Nastavljamo stazom 14, odnosno Leustekovim putem, uz povremeno provjeravanje vodenih tokova i konfiguracije terena.

19 mi je godina tek već nekoliko puta, no to me ne zaustavlja. Na velikom križanju odlazimo u lijevo (standardna jutarnja Gelender trasa), prečicom do staze 19, koja vodi do stanice žičare. Put je poznat i odvajamo se za parking.

Parking Avanturi je kraj.
Pregazili smo više od 16 km. Ukupno vrijeme avanture je 6 sati i 28 minuta, od toga 5 sati i 26 minuta je čista akcija.

Zahvale: Zahvaljujem iVshi na školici, ali i na ugodnom druženju.
Pozdravi: Pozdravljam svoje kolege trkače i trekere na Durmitoru. U nastavku link na rezultate.

P.S.:
Na stranama PD Velebit je trenutno oglašena planinarska škola. Vrlo zanimljiv i poučan sadržaj i rado bih ga pohodio, no zaključio sam da mi je ove godine bitnije trčanje.
P.S. 2:
Ovaj tekst nije napisan da bi nekoga optužio, ocrnio ili slično. On dokazuje da nije dovoljno čitati kartu da bi se snalazilo, nego da je potrebno i poznavanje terena. Istina je da bi bilo dobro da "netko" napravi nove karte, s novim tehnologijama, koje bi bile pouzdane i točne.

Post je objavljen 09.08.2009. u 23:55 sati.