Marketing
ANARHIZAM - mali priručnik za početnike 5.dio
ALI NA TV SU POKAZALI NASILNE DEMONSTRACIJE I ANARHISTE...KAKO BI ONDA UOPČE DOŠLO DO TAKVOG NENASILNOG DRUŠTVA
Da,pitanje nasilja i nenasilja unutar samog anarhističkog pokreta je veliko pitanje,odnosno,najčešće pitanje je koliko nasilja i kakvo nasilje.Već smo utvrdili da je trenutna struktura i organizacija društva uvelike bazirana na nasilju,tako da je i odnos svake pojedine osobe u društvu prema nasilju različit.Isto se može reči i za osobe unutar anarhističkog pokreta,ali s jednom razlikom.Naime,unatoč činjenici da postoje "frakcije"(ako se to tako može nazvati)koje naginju ekstremnom nasilju,one ipak čine toliku manjinu da možemo reči kako govorimo o zanemarivom broju.Zatim imamo veću skupinu koja ne smatra nasilje jedinim putem,međutim,određene vrste nasilja smatra korisnima - tu se prvenstveno misli na nasilje nad objektima,dakle,nanošenje ekonomske štete,razne vrste simboličkog nasilja,koje nikako nije usmjereno protiv ljudi.Najveći dio pak zastupa prilično nenasilne modele djelovanja,iako če i to od starane medija,političke i ekonomske elite biti proglašeno nasiljem(čime to djelovanje postaje "ilegalno"ili na rubu legalnog),a to uključuje štrajkove,blokade prometa i proizvodnje,okupacije stambenih i proizvodnih prostora,i sl.akcije,unutar kojih je jasan cilj,a količina nasilja je svedena na nužan minimum(samoobranu).Zadnju skupinu,odnosno,opet jedan ekstreman dio čini "frakcija"koja zagovara potpuno nasilje i to u svakoj situaciji,čime isključuje i mogučnost samoobrane.Tu je također riječ o manjini,koja ima izrazito mali broj zagovornika.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ako pogledamo na ovaj opčeniti pregled stavova prema nasilju,odnosno nenasilju,sasvim je jasno da govorimo o širokom spektru stavova,unutar kojeg ipak dominira nenasilje,ali u onoj mjeri u kojoj je to prihvatljivo s obzirom na trenutno stanje u svijetu.
Mediji često traže spektakl koji če povećati prodaju pojedinih novina, ili gledanost i samim time prikazuju samo ono što je spektakularno,a vrlo je rijetko ili gotovo nikad ne govore o sadržaju koji stoji iza pojedine anarhističke ili neke sl. manifestacije.Ako ne dođe do nasilne situacije na manifestaciji na kojoj se očekivao takav spektakl,izvještaj če ipak sadržavati rečenicu "došlo je do sukoba s...",jer to daje na dramatičnost cijeloj priči,,unatoč činjenici da ne postoji niti jedna fotografija ili snimka tog "sukoba".To se dogodilo dovoljno često da možemo govoriti o tome kao uobičajenoj pojavi unutar medija.To također puno govori o tzv. "objektivnosti" pojedinih medijskih kuća.
Naravno,to ipak ne znači da se pojedine nasilne situacije nisu dogodile,pitanje je na koji način,zbog čega,protv čega je to nasilje bilo usmjereno i koliko ga je uistinu i bilo?
Najčešći problem koji se javlja tijekom masovnih okupljanja i prosvijeda je otvaranje mogučnosti za razne osobe sklone nasilju da to nasilje i prakticiraju.Ne zbog toga što to smatraju politički motiviranim nasiljem,već naprosto zato što su sklone nasilju - no,to nas vraća na priču o poremečenom sustavu vrijednosti (što ono nije) koja omogučava stvaranje osječaja moći,tj.nadmoći.
S druge strane gledajuči na anarhističke stavove prema nasilju,pogotovo organiziranomnasilju,kao što su ratovi ili teroristički napadi,sasvim je jasno je da govorimoo o sasvim nenasilnom pokretu.Evolutivni proces,koji je anarhizam proživio još krajem 19.st.,je prekinuo povezanost sa idejom o "propagandni djelom",odnosno političkim atentatima,,čija je svrha bila pokazati da je moguče "ukloniti"svakog diktatora.Tih par godina ekstremnog nasilja nikom nije donijelo ništa dobrog,pa su i najradikalniji zagovornici,"propagande djelom" ubrzo odustali od te metode ili čak počeli osuđivati kaopotpuno neprihvatljivu.
Danas zato govorimo o pokretu koji se protivi tako organiziranom nasilju,jer njegova jedina svrha može biti stjecanje moći nad nekim.Tako je terorizam,bio upakiran u rat(legalan terorizam) ili ne (ilegalan terorizam),potpuno neprihvatljiv koncept,zato što nudi strah,mržnju,još više nasilja i zato što ga u pravilu provode skupine koje žele nametnuti svoj sustav vrijednosti,koji često nije posebno drugačiji od dominantnog,samo je riječ o drugim ljudima koji provode vlast.
Sve to također nalazi svoju osnovu u činjenici da je terorizam nastao (to je povijesna činjenica) kao model kojim je država (tu govorimo još o antičkim državama,ali i mnogim kasnijim) držala svoje podanike u pokornosti u trenucima kada bi postojala opasnost od pobune ili neposlušnosti.Teror,dakle širenje straha,najbolje provodi onaj tko ima monopol nad nasilnim sredstvima i institucijama,te tko ih može koristiti u najširoj mjeri.To se uvijek,baš kao i danas,bile države.Tek kasnije u povijesti se taj model počeo koristiti i na nižim razinama,ili čak individualno,međutim,najjači u toj "igri" je uvijek ostala država.Pogledajte samo ratove i način na koji se vode,te što se sve događa u ratovima...Cijela povijest je prepuna nabijanja na kolac,razapinjanja,mučenja,kuli od kostiju i sl. gadosti,a sve to je imalo za svrhu jedno - širenje straha (terora).
Rat i terorizam ne mogu biti put u jedno nenasilno i neautoritarno društvo.Ratovi se danas isključivo vode zbog "postizanja mira", a koliko je apsurdna ta izjava ne treba ni govoriti.Niti jedna vojna sila ne postoji zato da bi "kontrolirala,osvajala i zastrašivala", već isključivo zbog "očuvanja mira".To je jednako kao da kažete da ste zapalili kuću kako bi je zaštitili od požara.
Takav način djelovanja je, iz anarhističkog polazišta,potpuno neprihvatljiv.Zato je i osnova svakodnevnog anarhističkog djelovanja i razvoja društvenih projekta nenasilna,a pojedinačne nasilne ispade tijekom velikih manifestacija ostavljamo otvorenima za diskusiju.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Eto dragi moji posjetitelji da vas ne razočaram do kraja,slijede još dva kratka nastavka i s početnicima smo gotovi.nadam se da uživate u ovim strahotoplotnim vremenskim pogodama.
Post je objavljen 05.08.2009. u 10:16 sati.