Potrbuške ležim na krevetu i kroz prozor gledam jedinu zvijezdu koju ovako kratkovidna (kao da je s 8 godina moje tijelo donijelo odluku da ne želi vidjeti izraze lica ljudi koji su udaljeni više od nekoliko koraka; kada bi to bilo tako nisam sigurna bi li bilo izraz potrebe za bliskošću, ili bijeg) mogu vidjeti. Četiri petine razloga što spavam s G. je to što volim kako se kreće nakon seksa, tijelo mu je tad opušteno i toplo i mirisno i pokreti polagani i svjesni (tako nekako ja zamišljam Toscanu), kao da gledam nekog razbarušenog nemarnog plesača u slow motionu. Ne želim time reći da je loš ljubavnik, u toj je ulozi sasvim ugodan.
Zapravo ne volim kad se ta riječ koristi za odnose u kojima toliko očito nema ljubavi.
Post je objavljen 12.09.2009. u 02:17 sati.