Svaki put dok bi gledala nečije prste kako lako dodiruju žice gitare, javlljala su se u njoj uvije dva jednako intenzivna osječaja-ljubomora i divljenje prema onome što je i sama željela,a doimalo se tako nedostižno, daleko. Kao da su gospodari svijeta, kao da su bogovi- ljudi s gitarom. A melodije koje nastaju kao da su čuda,čarolije. Svi osjećaji, misli,riječi... kao da je sve stopljeno u trzaju žice i noti što odzvanja još dugo,dovoljno dugo da shvatiš onaj osjećajni, a opet odlučan pogled pjesnika što u naručju drži gitaru.-tog sretnika.
Post je objavljen 03.08.2009. u 22:10 sati.