Susretoh te nakon mnogo vremena.
Nizaju se pitanja jedan za drugim u glavi.
Ostaje samo tišina i puko promatranje.
Za početak bili smo stranci kad smo pružili ruku jedno drugom.
Nismo se prepoznali.
Tek nakon dvije tri riječi izvirile su slike iz prošlosti.
Nešto što je postojalo.
Nekad davno.
Divno je opet vidjeti osmijeh na tvom licu i znati da si dobro.
Pitam se po čemu si me zapamtio?
Po čemu sam ja broj jedan u tvom životu?
Jesam li ostavila neizbrisiv trag u tvom srcu i duši?
Sjetiš li me se ponekad?
Gdje sam zapisana u tvom životu?
Sada je ipak ispred tebe i mene neko drugo vrijeme.
Gdje druge konce povlačimo ili oni nas.
Post je objavljen 02.08.2009. u 16:30 sati.