Dosta smo putovali. Poprilično dugo za mene.
No odjednom je auto počeo usporavati. Približavali smo se bijeloj kući s velikom terasom. Bila je stvarno lijepa. Imala je dva kata i velike lijepe staromodne prozore. Kao neka kuća iz 16. ili 17. stoljeća.
Harry, muškarac, je s autom ušao u dvorište. Van je istrčalo dvoje djece.
Curica i dečko.
Curica je imala jarku crvenu kosu, kao i Ginny, te bijelu lepršavu haljinicu. Bila je bosa i u ruci je nosila medvjedića.
Dečko je imao naočale, krasile su ga velike zelene oči i bio je obučen u kratke hlače i bijelu majicu. I on je bio bos.
-Mama! Tata!- vikala je djevojčica
-To je ona?- pitao je dječak?- Ginny je potvrdno klimnula
To je ona.. Znali su za mene, to je sigurno.
-Bok, ja sam Albus. Tvoj budući brat- rekao je
Ja nemam brata, niti ću ga imati. – pomislila sam
-Ovaj.. Ja sam Samaire- svejedno sam rekla
Ginny i Harry su se pogledali. Zanemarili su moje korištenje starim imenom
-A ja sam Lily- prišla mi je djevojčica i zagrlila me.
-Drago mi je- rekla sam
-Gdje je Jamie?- pitao je Harry Albusa
-Gore, igra se.- rekao je
-Aha. Ovaj. Mi.. Minnie, pođi sa mnom da ti pokažem novu sobu- rekao je i poveo me u kuću
Pogledala sam ga praznim pogledom. I on je imao zelene oči. Baš kao i onaj dječak.
Ušli smo u predvorje. Točno ispred mene su se nalazile bijele stepenice koje su vodile na drugi kat.
Pogledala sam desno. Tu se nalazio dnevni boravak. Velika krem sofa i veliki TV ispred nje, začudila sam se jer s obzirom kakva je kuća izvana mislila sam da će biti nešto slično i unutra, zatim mala kolijevka. Jako, jako stara. Bar je tako izgledala, a mene oči ne varaju. Tu je bio i kamin od crnih cigala. Sve zajedno je izgledalo poprilično ljupko ali previše moderno za moj ukus. Nakon razgledavanja dnevne sobe ušla sam u sobu preko puta nje. U njoj je bio smješten veliki crni klavir, pitala sam se tko se bavi glazbom u ovoj obitelji, te veliki bijeli stol. Iz te prostorije se vodilo u još jednu pa sam pretpostavljala da se radilo o kuhinji, jer mi je ova druga soba izgledala kao neka blagovaonica.
-Tvoja je soba gore. Baš kao i naša, te Albusova, Lilyna i Jamesova.- rekao je i zaputio se gore po stepenicama.
-Lijepo je ovdje- rekla sam reda radi
-Hvala ti. Ovo je naša soba..- rekao je pokazavši na prva vrata u hodniku. Nisam ulazila unutra nego sam se zaputila ravno razgledavajući slike koje su visjele na zidu između vratiju…- zatim je ovo Lilyna soba, a ovdje su James i Albus. I na kraju. Evo tvoje- rekao je pokazujući na zadnja vrata s desne strane. Jamesova i Albusova je bila do moje.
Ušli smo u moju sobu.
Bila je velika. Prevladavale su crvene boje. Na sredini je bio veliki krevet za dvije osobe s narančastim baldahinima. Ispred prozora je bio smješten radni stol. Bile su tu poluprazne police za knjige koje su bile izrađene od nekakvog crvenkastog drveta. Veliki ormar izrađen od crvenkastog drva. Na krevetu je bila narančasta posteljina.
Tako je narančasto. – mislila sam si
U razgledavanju me prekinuo Al. Odnosno buka koju je proizveo. Naime donio je moj kovčeg koji mu je pao.
-Al, nisi trebao- rekao je Harry
-Da ovaj.. Nisi. Stvarno.- rekla sam osjetivši potrebu da mu ja to kažem.
-Ma nema veze. Bio je lagan.- rekao je teško dišući
-Hvala.- rekla sam i odnijela kovčeg do kreveta i stavila ga na nj.
-Pa ovaj. Pustit ćemo te da se smjestiš pa kasnije siđi na večeru.- rekla je Ginny.
-Oke.- rekla sam.
Stavila sam kovčeg na krevet i iz njega izvadila ono malo stvari što sam posjedovala. Medu sam stavila na krevet. Majice, hlače i haljinicu sam stavila u jednu ladicu od ormara a odijelo sam stavila na posebno mjesto, koje nikad neću dirati već da bude tu kao uspomena na prošli život.
Sjela sam na krevet i razmišljala. Što je sve ovo.. Stvarno nisam razumjela.
U sobu je ušla djevojčica.
-Bok! Mama te zove na večeru.- rekla mi je LiLy.
-Koliko godina imaš?- pitala sam je.
-Sedam.- rekla je.
Nasmijala sam se.
-Evo idem.-
Njena haljinica je lepršala dok je trčala hodnikom. Čudilo me što je tako toplo za 8. mjesec.
-Evo me.- rekla sam došavši, očito do blagovaonice, kad me tu dovela Lily.
-Evo, sjedni gdje hoćeš.- rekla mi je Ginny
-U redu.- rekla sam i zauzela mjesto najdalje na stolu.
-Mama! Što ima za jest?- pitao je dječak kojeg još nisam vidjela. Imao je smeđu kosu
-Tjestenina u umaku od gljiva. I za desert sladoled.- rekla je
-Super.- rekao je i došao do mene
-Ti si Minnie?- pitao me
Pogledala sam ga zbunjeno.
-Da, Minnie. Ti si James.- rekla sam kao tvrdnju
-Da ovaj.- rekao je i počeo grabiti tjesteninu.
Neugodno mu je- pomislih
Kad smo se svi najeli Harry je rekao da prođemo u dnevni boravak.
-Albus, James, Lily, idite malo van.- rekla im je Ginny te su oni poslušno napustili dnevni boravak.
Rekli su mi da su mi morali promijeniti ime i prezime i da ću pravi razlog saznati za dvije godine. Nije mi bilo jasno kako su znali kada ću saznati. Nisam baš burno reagirala ali gore u sobi sam dopustila suzama da poteku. Zanimalo me što se događa sa Luc. Zaspala sam brzo.
Nakon dvije godine sve je sjelo na svoje mjesto.
2. godine kasnije.
-Hej M. Treba te mama.- rekao mi je James dok sam sjedila vani na klupici. Na početku 11. mjeseca sam napunila 11. godina.
Dočekali su me Ginny i Harry u dnevnom boravku.
-Izvoli Samaire. Ovo je za tebe. Rekao je i predao mi malu žućkastu kovertu, čija su slova bila ispisana smaragdnom tintom.
Na poleđini je pisalo: