O prispodobi o kukolju čitamo u Matejevu Evanđelju 13, 24-29, a danas nam isti evanđelista donosi Isusovo tumačenje te prispodobe i Njegove riječi svatko od nas može provjeriti i primijeniti na svom vlastitom životu.
Na njivu našeg srca Sin Čovječji sije dobro sjeme. Međutim, bolno smo svjesni sposobnosti i lukavosti neprijatelja koji nas neumorno opsjeda i želi nas zatrovati svojim zlim sjemenom. Na žalost, prečesto u tome uspijeva. Njegova prljava aktivnost najviše donosi ploda kada smo nepažljivi i uspavani. Kako Isus u prispodobi o kukolju reče: „Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj“ (Mt 13, 25-26). Kad ne postavimo stražu nad svojim mislima, riječima i djelima postajemo prelak plijen neprijatelju. I plodovi koje donosimo su gorki i za nas i za ljude oko nas. A po plodovima će nas prepoznavati i prepoznati.
„Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati" (Mt 7, 16-20).
U prispodobi o kukolju vidjeli smo također, kako sluge htjedoše počupati kukolj da ne raste zajedno sa pšenicom ali Gospodar ne dade da ne bi s kukoljom iščupali i pšenicu (usp. Mt 13, 28-29). Razmislimo malo o tome da je nekada možda i pšenici potrebno da raste uz kukolj da bi i sama ojačala i očvrsnula. Ali isto tako što više pšenica bude čvrsla i zauzimala prostor to će više i kukolj nestajati. Ono zlo koje vidimo u sebi i oko sebe trebamo pobjeđivati dobrom. Ne smijemo upasti u zamku da nasilno uništavamo i čupamo kukolj jer tada možemo napraviti više štete nego koristi. Ta ni Gospodar to ne dade. A zar je naša mudrost od Njegove veća? Naš Bog je „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup“ ali isto tako „krivca nekažnjena ne ostavlja“ (usp. Izl 34, 6-7). Iako je Božje milosrđe neizmjerno ipak se ne smijemo preuzetno pouzdavati u nj, ne čineći ništa da budemo stablo koje rađa dobrim plodom. Naprotiv, koliko je do nas moramo učiniti sve da ono Božje sjeme posijano u nas uzraste i donese rod po volji Božjoj.
Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. "Tko ima uši, neka čuje!"
Ljiljana
Post je objavljen 28.07.2009. u 22:49 sati.