Što je svrha novog kriznog poreza i što se njime želi postići? Neki će reći krpanje proračunske rupe. To je točno, ali ta rupa se može zakrpati na druge načine, npr. rezanjem plaća državnom sektoru, otpuštanjima, rezanjem mirovina, smanjenjem subvencija državnim gubitašima, rezanjem investicija, itd, itd...
Negativna strana takvih rezova jest stvaranje novih socijalnih slučajeva, građani koji su dosada zahvaljujući poslu u državnoj firmi bili srednji sloj, postali bi socijalni slučaj.
A nazivni cilj svake moderne demokratske vlasti je da srednji sloj bude ćim imućniji i što mnogobrojniji. Bolnim rezovima u proračunu vlada bi dakle u kratkom roku postigla upravo suprotno: osjetno bi smanjila srednji sloj. Iz toga je razumljivo zašto je svaka moderna vlast, pa tako i naša, sklonija povećanju poreza nego bolnim rezovima.
Neki će reći da je dugoročno bolje napraviti bolne rezove sada pa tako osloboditi poreznim obveznicima novce za investicije koje bi dugoročno stvorile radna mjesta i tako bi se ti otpušteni državni namještenici za nekoliko godina mogli zaposlit na tim novootvorenim radnim mjestima.
No jeli to baš tako jednostavno? Pogledajmo: globalizacijski procesi i procesi neoliberalnog slobodnog tržišta potkopavaju srednji sloj već desetljećima. Svi će reći da nije ni Njemačka ono što je nekad bila, unatoč tome što su svjetski prvaci u proizvodnji i izvozu! Već godinama pišemo na ovom blogu (još davno prije krize) da se stanovništvo raslojava na bogate i siromašne, da se srednji sloj guši pod valovima globalizacije i slobodnog tržišta (da, i u Njemačkoj).
Stvar je u tome da globalizacijski procesi jednostavno nisu sposobni napraviti equilibrijum - raspodjelu između bogatih i siromašnih. Tri su glavna uzroka toga:
1) Strojevi su preuzeli mnoga zanimanja pa zato vlada opći nedostatak posla za prosječnog čovjeka.
2) Preostalim zanimanjima globalizacijski procesi stalno ruše cijenu rada.
3) Stanovništvo stari pa ima manje potrebe za dugotrajnom robom te je tako smanjena potražnja.
Iz svega toga je jasno da je vladi skoro jedino preostalo sredstvo za oživljavanje srednjeg sloja povećanje poreza i zapošljavanje u državi izmišljanjem novih funkcija i državnih tijela (za provođenje kojekakvih bezsmislenih propisa).
Drugo sredstvo, ali mnogo teže provedivo sa tek dugoročnim efektom bi bile antigloblizacijske mjere (link).
Sa stalnim dizanem poreza i nameta postavlja se pitanje koliko daleko država smije ići a da to ne preraste u državni intervencionizam u krajnjem slučaju u socijalizam. Jer sjecate se, socijalizam je također propao, i to zato jer je gušio privatnu inicijativu i svi su čekali da im država sve sredi. Nadam se da se ne vraćamo u to vrijeme. (btw, ja sam skoro već 9 godina zaposlen isključivo u privatnom sektoru)
Vratimo se na pitanje iz naslova. Jeli ovaj porez privremen? Pa nemoram valjda crtat... on je tek sramežljivi korak k novoj ekonomskoj realnosti.
Post je objavljen 28.07.2009. u 13:04 sati.