U današnjem čitanju iz evanđeoskog odlomka slušamo Isusove riječi o Kraljevstvu nebeskom. Okupljenom mnoštvu On govori u prispodobama. Govoreći u prispodobama Isus, svoje povijesne slušatelje, a naravno i nas danas želi potaknuti na razmišljanje. On želi da dopustimo Njegovoj riječi da prodre dublje u naša srca i umove. Potiče nas da o njoj razmišljamo i da dopustimo da raste u nama, sazrijeva i donosi svoj plod.
Isus uspoređuje Kraljevstvo nebesko „kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi“ i to zrno, iako je najmanje od sveg sjemenja, uzraste toliko veliko da dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama. „Kraljevstvo je nebesko- govori dalje Isus-kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne“. U obje ove usporedbe vidimo da se radi o jednom procesu koji traje. Potrebno je da sjeme Božje Riječi padne na plodno tlo našeg srca, da mu dopustimo da raste i da se razvija u nama. To sjeme raste iz Božje snage. Često i ne znamo kako a zemlja donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu (usp. Mk 4, 26-29). Isto tako i kvasac koji polako prodire u ono okolno brašno i postaje kruh od kojeg se mnogi hrane.
Kraljevstvo nebesko nije negdje daleko od nas. „Blizu je, na vratima“ stoji u Markovom Evanđelju (usp. Mk 13, 29). Na vratima je našeg srca, stoji i kuca da otvorimo (usp. Otk 3,20). Ako poslušamo Božji glas i otvorimo vrata svoga srca, sam Bog dolazi u njega i razvija svoje kraljevstvo. Polagano, od onog malog sjemena, obilato zalijevanog milošću Božjom raste i izrasta u ogromno stablo gdje mnogi pronalaze hlad i svježinu. Od onog trunka kvasca potpomognutog ljubavlju i snagom Božjom postaje kruh od kojeg mnogi jedu.
Međutim, često Kraljevstvo nebesko shvaćamo kao kraljevstvo negdje iznad oblaka. A to je zbog toga što nismo svjesni Božje blizine. Ne shvaćamo koliko nam je Bog blizu. Ne shvaćamo da je Bog u nama. I tražimo Ga na krivim mjestima i lutamo po kraljevstvu ovoga svijeta. Sveti Augustin reče kako je Boga dugo tražio na pogrešnim mjestima, a On je sve vrijeme bio tu, u njegovu srcu.
Da bi uistinu shvatili otajstva Kraljevstva nebeskog trebamo slušati Božju Riječ. Svakodnevno se družiti sa njom, razmišljati o njoj, moliti i spoznavat ćemo istinu. Isus nas upravo na to poziva govoreći:„Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta“. Ne dopustimo da nam otajstva Kraljevstva ostanu sakrivena i da gledajući očima ne vidimo i slušajući ušima ne čujemo. "Ispunilo se vrijeme- govori Gospodin- približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (usp. Mk 1,15). Da, upravo sada je vrijeme da se okrenemo od kraljevstva zemaljskog i upravimo svoje oči k onom nebeskom, da primimo Evanđelje u svoje srce i živimo po njemu. Samo tako ćemo otkriti onaj dragocjeni biser zbog kojeg se isplati odreći se svega da bi ga zadobili. Sve drugo je pusta ispraznost i nemir. Sveti Augustin, koji je u svom životu isprobao sve i ništa mu nije donijelo istinsku sreću, dok jednom ne pronađe Kraljevstvo nebesko i sigurnu luku Božje ljubavi, tako proživljeno reče : " Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, o Bože".
Ljiljana
Post je objavljen 27.07.2009. u 22:26 sati.