Molila sam Gospodina danas da me primi u svoje rane. Gospodine Bože ti koji uslišavaš svaku molitvu daj da moje srce ostane u Srcu tvome. Neka Tvoj križ bude moj križ. Primi me u zagrljaj. U poniznosti neka Ti služim. U malenosti neka budem kraj Tebe. U rane svoje primi me. U srce svoje utopi me. Duhom Svetim napoji me. Hrana mi budi u dane zle.
Molila sam, ni ne sjećam se svih riječi....
Pred kraj dana neki ljudi kraj mene, daleko od mene, rekli su da, blago rečeno, nisam normalna.
Zato jer Boga ljubim i njemu se predajem. Zato jer u vjernosti NJemu služim i NJemu se dajem. Zato jer bi "Boga ljubila i da Neba nema". Zato jer sam u Bogu radosna. Zato jer me sva sila vanjska od NJega ne uzima. Zato jer u Njemu ja sam čitava. Zato jer Boga ljubim zato nisam normalna. I u svemu tome ja sam toliko radosna!
Post je objavljen 27.07.2009. u 18:34 sati.