Ne oduzimaj mi vrijeme,
vjedrio je,
premješten na skalinu
moje kajdanke,
u molu melankolija
grlio me, uljuljan
u rupice moga obraza,
utkivao melodije
brade.
Kroz ponistre
dodirivali smo se,
mekanim fetama grudiju,
plodio me
magnolijama.
Moja magnolijo matične magle,
fellinijevska čegrtušo,
dušo tuša pomaljana na krep- papiru
u obrazima.
U odrazima
zgužvali smo lancune zrcala
opet, unatoč vremenu.
(kako si lijepa kad si jednostavna,
ako te nikada ne vidim bit će prekratko,
i ti to znaš)
Post je objavljen 22.07.2009. u 21:39 sati.