Još tjedan i pol g.o.Osjećam se nekako poznato prazno.A htjela sam toliko toga učiniti,napraviti,rješiti.Ništa.Nula.Nada.Vučem se i dalje k'o prebijena mačka.Tražim smisao kojeg nema.Utonula sam u prosječnost.
Vikend je bio jadranski,modroplav,predivan,nenadmašan.
Za kaznu me pere sjeta.Ona duboka,neprolazna,toliko poznata,samo moja.Otuđila sam se od ljudi.Ne da mi se slušati njihove moćne misli.Dosta mi je i mojih.Samo da se nekako iščupam,pokrenem...Polako.Ima još vremena za paniku.Ili nema...svejedno.Pritišće me besmisao.
Post je objavljen 21.07.2009. u 12:37 sati.