Predator protiv predatora
ovako piše naš ivo kajzer...
Igre koje draž dječaštvu daju i kojih se čitava života sjećamo mogu krenuti i drugim smjerom pa se radost često pretvori u nešto što ne želimo. I naš Borivoj kao dječak zacijelo i danas pamti kako je bezazlena igra na šumovitim brežuljcima Zagorja mogla završiti i bez radosti. A što o tom događaju reći ? A reći treba ne samo radi njega nego i svi inih koji mogu u takve neprilike upasti, djeci savjeta nikada dosta, pa zato nikada nemojte si zamjerati ako ste s njima pretjerali.
I Borivoju je toga ljeta smetala jara karlovačkog asfalta i pustoš grada a nedostajali prijatelje koji su na more i drugdje otputovali, pa je cmizdrio danima a roditelji smišljali kamo ga poslati i želji mu udovoljiti. Kamo s malim Borivojem koji je tek drugi je razred završio a već ga dobrano pustolovi duh spopao ? I tako on piše pismo baki u Zagorje i već se na put sprema a roditeljima ništa drugo nije preostalo nego ga na put otpremiti.
Maše on njima iz vlaka pa jedva čeka da se maknu s kolodvora, knjiga o predatoru koju sobom nosi važnija mu je od njihova cmizdrenja. Vuk je predator a ne gepard iznenadi se Borivoj. Da dobro ste čuli Vuk i niti jedna druga životinja. Nije niti čudo jer pored drugih superiornih karakteristika trči brzinom od 65 kilometara na sat i to bez prekida puna dva sata pa je uzalud gepardu brzina od 100 kilometara koju može trčati samo nekoliko sekundi. I to nije sve, brzinom od 54 kilometra vuk može juriti neprekidno dvanaest sati. Eh kad bi Borivoj mogao vuka zajahati, brzo bi u Zagorju bio a na parnjaču ne bi niti ni pomislio jer dok s njom se u Zagorje doveze obraz mu garav bude.
I već se drugog dana orilo zagorskim bregima, Borivoj i dječaci igre smišljali i radovali se na sav glas. A onda jedno veče nestašluk ga spopade pa se grupi ljudi koji u šumi kraj vatre blagovala prase s ražnja dugačkog i masne zalogaje zalijevala vinom iz velike bačve, prikrade pa ih iz grma zelenog gledao. Skoro da u gaće nešto ne napravi od strave koju oboružani ljudi svojim izgledom i ponašanjem odavali. Razbojnici oni bijahu u bijegu pred zakonom, pa kad Borivoj iza grma pošto ga skakavac prestraši iskoči, s lakoćom ga zgrabili pa ruke mu za stablo vezali.
Ha! Nisu oni bilo kakvi razbojnici, pa da si dozvole da ih jedan balavac izda, i kad vino ispiju u bačvu ga zatvore a dok ga netko izbavi oni će daleko biti. Onako ošamućen od vinskih isparenja zbog kojih i danas trpi nije niti primijetio kada su otišli a kamoli da sazna da li je noć ili dan. Kako mu je samo tijesno u bačvi bilo. A kad začuje da snažne čeljusti svinjske kosti lome znao je da je predator blizu. Uplaši se Borivoj vuka pa na dno bačve sjedne i kada on nehotice svoj rep u otvor gdje čep trebao biti stavi, dogodi se čudo. Već je onda Borivoja silna pamet spopala pa ga za rep čvrsto uhvati, poviče: «Uuukuuurjooo» a vuk u trk se dade dok je bačva za njim poskakivala po zagorskim bregima. Trenje zagrije bačvu pa u njoj sparno kao u sauni bilo, tako da se jadan dječak znojio a iz tura mu se dimiti stalo. I kad se duge na bačvi od trešnje malo razmaknu Borivoj ugleda poznate mu predjele i staze. A vuk samo zbog brzine predator i ne bi mogao biti kad i njega pamet kao Borivoja ne bi krasila . Znao je da ovaj rep neće ispustiti dok ga pred kuću ne doveze pa put Karlovca potrči dok još snage ima .
Silni tresak se začuje kad vuk s bačvom o dvorišna vrata udari i plač dječaka koji iz bačve ispadne što zbog straha što zbog neplaniranog povratka. Novine niti spomena o tom događaju donijele nisu samo o vuku koji u središe Karlovca zaluta.
Članak preuzet iz «Novih priloga za biografiju Borivoja Bukve»
--------
pisao je: IVO KAJZER
http://www.kajzer.com
Ivo Kajzer
Tel : 051 / 255 - 912
E-mail : ivo@kajzer.com
-------
hvala dragom ivi na ovom fantastičnom proznom tekstu iz njegove riznice
nepresušnih ideja, pa da vidimo koji su ujedno njegovi krajnji dosezi u tom nastojanju i mozgovnom uzletu... pratit ćemo ivu na njegovom putu...
pozdrav prijatelju ivi kajzeru,
boro
Post je objavljen 21.07.2009. u 05:54 sati.