Marketing
Luka 2
Kako on tada nije radio kod nas, ali to je druga priča, važno je da znate da ga nisam mogla zauzdati sa jednim od mojih klasičnih ugovora o prestanku rada, pa sam morala pronaći gdje se krije.
Osim toga kao vanjski suradnik ostao mi je dužan i neke dokumente, na koje sam računala. Nije da ja to nisam mogla dati ponovno napraviti, ali ne volim kad me neko izigra i odlučila sam biti uporna i natjerati ga da sve što je obećao i što je bio dužan napraviti da to i ispuni, jer se volio hvaliti kako je jako savjestan i da uvijek ispunjava svoje preuzete obaveze. No u mom slučaju zakazao je na malom zadatku koji sam mu povjerila.
Nikad se ne mirim sa postojećim stanjem, naročito kad osjećam moć i nadmoć nad mojim partnerima, a Luka je bio baš jedan od njih, samo mu je uvijek u kritičnom trenutku pofalilo malo snage, pa čak i onda kad je trebao ugoditi sebi ili nešto napraviti za sebe.
Na koncu sam mu doznala adresu i sačekala ga pred kućom jedne večeri.
Kad se pojavio izašla sam iz auta i na brzinu ga ščepala, otvorila stražnja vrata od auta i ubacila ga kao kofer unutra. Znam, mislite da je mogao izaći, ali nije jer sam na autu postavila brave u dječji položaj, a to je ono kad se vrata samo izvani mogu otvoriti. Luka je pokušao izaći i kroz prozor, ali nije ni tamo mogao, jer se na tom tipu auta zadnji prozori otvaraju samo do pola. Sad je bio samo moj, nije imao kamo umaknuti, a još kad sam mu sa oštrim glasom zapovijedila da sjedi mirno i da čeka, potpuno se umirio. Odvezla sam ga u moju vikendicu, jer tamo nema nikog na kilometar okolo, a pronaći put do nje je nemoguće za neznanca, a pogotovo za malog Luku koji baš i nije bio snalažljiv.
Kad smo stigli pred vikendicu u mrkli mrak, prvo što je pokušao je da viče, a tada sam i ja zavikala, ali na njega, i onda je shvatio da je ipak on taj koji je u podređenom položaju.
Znala sam da se u njegovoj glavi nešto čudno događa, ali nisam znala što. Moja radoznala priroda me uvijek vukla da riješavam te čudne životne zagonetke. Luka je bio jedan moj izazov kojeg nisam nikako želila propustiti, jer sam ionako u njega dosta vremena uložila i sad je bilo vrijeme da on to meni na neki način vrati.
Napokon smo ušli u vikendicu i sjeli u dnevnu sobu te započeli razgovor, koji je u početku bio samo moj monolog, jer je Luka odbijao bilo kakvu diskusiju.
Post je objavljen 21.07.2009. u 00:58 sati.