Marketing
Plomin - vidikovac
U nedjelju ujutro u 6 sati probudile me silne sirene kola Hitne pomoći i vatrogasaca. Tjeskoban osjećaj držao me sat vremena, koliko je trajalo povremeno zavijanje. Nabrojala sam dvije sirene vatrogasaca i četiri sirene Hitne pomoći... jutros čitam u Glasu Istre da je u obližnjoj Đubi bila prometna nesreća. Tri auta. Vatrogasci su izvlačili stradale. Svi su preživjeli, srećom... Elem, dok su sirene parale nedjeljnu tišinu, digoh se i uhvatih pegle. Bar neke koristi od ranog buđenja. Dok se muž probudio i skuhao kavu, već je bila speglana zgodna hrpica rublja.
Djecu ostavismo u krevetima, a mi nakon kave i doručka zapalismo duž i poprijeko Istre. Kako je u subotu propuhala bura i temperatura se noću spustila na nekih 15-16 stupnjeva, postojala je velika vjerojatnost da će vidik nakon takvog silnog vjetra biti bistar i čist. Dobro smo pretpostavili.
Buje, ponad Buja - Kaštel. S Kaštela
pogled na zelenu Istru i plavo more, odmor za oči i dušu.
Pa krenusmo dalje. Ponte Porton, Motovun, Pazin, Gračišće, Potpićan, Pićan, Most Pićan, Kršan, Vozilići... Tetka je krivac što smo potegnuli sve do vidikovca kod Plomina.
Bila je pri povratku u Varaždin toliko oduševljena pogledom da smo odlučili nakon 20 godina ponovo otići tamo. Prije tih dvadeset godina, bijasmo se nakon bračnog putovanja u Rovinj isto tako uputili autobusom prema Zagrebu. Putevima da-ne-kažem-AVNOJ-a... Vidikovac je tada bio obavijen maglom. Ožujak, ljepljiv i hladan, i magluština svuda naokolo. Stojiš na vidikovcu ko na vrhu svijeta. Oko tebe samo bijelo ništavilo... Nda, to je bilo nekad. Sad puče pogled. Ne možeš se prestati diviti. Lijevo dolje Načinovići i iza šume Brestova, lijevo gore Rijeka,
ispred Cres s naseljima Porozina i Draguzetići, komadić Lošinja i Unije, pa na koncu skroz desno opet Istra i u njoj Ravni, Skitača, Rt Sv. Marina, Rt Prklog i Veli Kosi. I luka Plomin.
Na vidikovcu panoramski dalekozor, karta
i fotografija vidika, s označenim otocima i naseljima.
Sjeli u restoranu, za stolom pristojno prislonjenim uz prozore. Jer, ima i par stolova i stolica uz samu ogradu vidikovca. Fala lijepa, ne bih ja... Okruženi prekrasnom prirodom, u skoro pa zaglušujućoj pjesmi zrikavaca, provedosmo pola sata diveći se svemu. Ugasili žeđ i krenuli ka Raši.
Post je objavljen 20.07.2009. u 18:25 sati.