ČAŠA MLIJEKA ZA SAN
Bio si običan zemljani ćup
na koji sam željno prislanjala usne
i pjevala
očekujući jeku tvojih
neispunjenih prostora
Pa sam pjevala i pjevala
maštom
nadopunjavala zaborave
neosvrtala se na krive tonove
i tišinu
Jeke je odjednom nestalo
a toga sam se i bojala
Bez imalo žaljenja predala sam te
moru i morskim travama
Sada si zauvijek izgubljena amfora
negdje oko Caprija
sve potrebnija za čuvanje suza
Sad ponavljaš melodije mora
šumiš, igraš se valovima
A najljepše bi bilo da si mogao postati
obična čaša mlijeka za san
trebala sam te samo popiti
ništa ne poželjeti
ne zapjevati
već slatko najslađe zaspati
Post je objavljen 17.07.2009. u 22:00 sati.