Kao što piše apostol sveti Ivan, »reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijeh.« (1 Iv 1,8-9) Te nadahnute riječi, napisane u zoru života Crkve, uvode nas bolje od bilo kojeg ljudskog izričaja u ovo izlaganje o grijehu, što je tijesno povezano s izlaganjem o pomirenju. One zahvaćaju problem grijeha s njegovog antropološkog gledišta, ukoliko je on sastavni dio istine o čovjeku, ali ga te riječi također ucrtavaju u božansku perspektivu gdje je grijeh sučeljen s istinom o božanskoj, pravednoj, velikodušnoj i vjernoj ljubavi, što se očituje osobito opraštanjem i otkupljenjem. Stoga sveti Ivan malo dalje piše da »ako nas naše srce bilo u čemu osuđuje, Bog je veći od našega srca.« (usp. 1 Iv 3,20)
Priznati svoj grijeh, pače - produbljujući spoznaju o vlastitoj osobnosti - priznati se grešnikom, sposobnim za grijeh i sklonim na grijeh, neophodno je počelo za povratak Bogu. Najbolji je primjer tome David koji »učinivši što je zlo pred očima Gospodnjim«, prekoren od proroka Natana, (usp. 2 Sam 11-12) kliče: »Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom.« (Ps 51, 5-6) Uostalom, Isus stavlja na usne i u srce sina razmetnoga ove značajne riječi: »Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom.« (Lk 15,18.21)
Uistinu, pomirenje s Bogom pretpostavlja i uključuje jasno i odlučno odvraćanje od grijeha u koji smo upali. To dakle pretpostavlja i uključuje da činimo pokoru u punom smislu te riječi: pokajati se, očitovati svoje žaljenje, ponašati se stvarno kao pokajnik, kao onaj koji se daje na put povratka Ocu. To je opći zakon što ga mora poštivati svatko u svojem osobitom položaju u kojem se nalazi. Ne može se naime o grijehu i obraćenju govoriti samo apstraktnim riječima.
U konkretnom položaju čovjeka grešnika, gdje obraćenje bez priznavanja vlastitog grijeha nije moguće, službenik pomirenja Crkve pomaže da se shvati potreba pokore, što znači da čovjeka dovodi do »spoznaje sebe samoga«, o čemu govori sveta Katarina Sijenska, da se odrekne zla, uspostavi prijateljstvo s Bogom, da se u nutrini obrati i iznova vrati Crkvi. Dodajmo tome, osim unutar Crkve i kod vjernika, poruka i služba pokore usmjerena je svim ljudima jer svima je potrebno obraćenje i pomirenje. (usp. Rim 3,23-26)
Ivan Pavao II, "Pomirenje i pokora"
Post je objavljen 15.07.2009. u 07:30 sati.