Dal otpjevat "samo za taj osjecaj" ili.. drzat se Badrickine pjesme koja tako lijepo docarava sve sto se posljednjih dana dogadja u mom zivotu? Svejedno, osjecaj je nevjerojatan.
Napokon biti doma je predivan osjecaj, neopisiv. Nakon niza dana muka, nespavanja (ili da kazem spavanja od tek 1h dnevno), ucenja, trosenja zivaca, bacanja novaca na cokolade i povecavanja tezine ;-), nakon visoke temperature i kojeg kamena manje na plecima.. Sizif je dosao doma da nastavi gurati kamenje.
Imati roditelje kakve imamo brat i ja svatko bi pozelio! Nije da uzaludno hvalim al toliko toga su spremni zrtvovat samo da je nama najbolje i onda se cude kako kad nas zadesi neki sok uplaseno i razmazeno reagiramo.
Moje suze zbog ispita i muka i zgoda koje su se zbivale u medjuvremenu pokusavali su platiti novcima pa sad umiremo od smijeha koliko sam se u kratkom vremenu "obogatila".
Brat je pak u isto to vrijeme dozivio prometnu. Osjecala sam da nesto nevalja al iz dalekog Velegrada nisam se ni usudila pitat sto je. Nazalost, ceka ga dugacak oporavak sto od ozlijeda sto od soka koji je u trenu nastao. Ja sam to saznala slucajno i u ponoc pred ispit kad sam i sama bila u bolovima i u temperaturi. Grozno mi je sto je sve doslo iz ustiju baba tracara koje su bratove prijateljice i jos groznije je sto se oko neceg ozbiljnog sprda. Ispada da jedino ja osjecam tu njegovu bol i muku i sve sto tek slijedi.
Osjecaj da sam upoznala nekog normalnog je vec predivan. Osjecaj sto nosi vecer prije danas...se nece izbrisat.Vidjet te oci, osmijeh, tu osobu, cut glas, osjetit te usne, imat takav zagrljaj..kako god bilo dalje..nebo iznad nas bilo je prepuno zvijezda..
osjecaj da sam idalje ona blesafa tinejdzerka neka me prati dalje ;-)
Post je objavljen 13.07.2009. u 12:10 sati.