Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/apancirov

Marketing

NOVI ŠIBENSKI AKCIONI: Bajić, Bagarić, Klarić, Kulušić... ili kako šibenska vlast ne kuži sprdačinu koju je proizvela

Pon, 10/09/2007 - 10:40 — Drugi film

Ivan Bajić, koji je, nakon ubijenom bossu Bagariću, i dalje desna ruka, ovoga puta lokalnom hadezeovskom bossu, preselio je nakon šefova ubojstva iz Zagreba na šibensko područje i proslavio se u turističkoj branši koja mu je otprije ležala jer je po Njemačkoj još od vremena stare Juge s raznim Bagarićima držao lokale / I u središnjici su se raspitivali o tom lokalnom ministru za turizam i dobili zeleno svjetlo za njega. A ZNA SE, ako središnjica HDZ-a kaže da može – onda može / Mafijaška posla općenito su u nas precijenjena. U deset godina čovjek može po pet puta biti mafijaš, pa heroj, pa onda opet malo mafijaš, pa heroj, pa civil, pa general / Kad se mafija može tako transparentno vezati uz vlast koju zločesti narod u vicevima naziva jedinom svjetskom mafijom koja je legalna, jer je vlast sama, onda je to komedija koja zaslužuje hollywoodski epilog.

Baš nekako uoči užasa na Kornatima nakon kojeg sve ove političke i druge dnevne medijima zanimljive teme djeluju tako nebitno, Feral je objavio priču o članu šibenskog Gradskog poglavarstva Ivanu Bajiću koji je prije ulaska u HDZ i šibensku gradsku vladu bio desna ruka pokojnom mafijašu Zlatku Bagariću. Začudo, ili bolje možda da kažem simptomatično - šibenski mediji nisu se pretjerano uhvatili na tu priču koja je godinama svima poznata, ali svejedno je malo tko osjećao potrebu da javno u medijima komentira činjenicu da funkciju u poglavarstvu obnaša jedan takav tip koji uopće ne krije da je na vrhuncu vladavine zagrebačkog šefa podzemlja Zlatka Bagarića bio i njegov tjelohranitelj. Kao desna ruka, stalno je nosio njegovu torbu s novcem, ali i osobni šefov pištolj, svjedočio je «popularni» Bajić u svom iskazu na zagrebačkom Županijskom sudu tijekom suđenja «zločinačkoj organizaciji».

Bajić, koji je i dalje desna ruka, ovoga puta lokalnom hadezeovskom bossu, preselio je nakon šefova ubojstva iz Zagreba na šibensko područje i proslavio se u turističkoj branši koja mu je otprije ležala jer je po Njemačkoj još od vremena stare Juge s raznim Bagarićima držao lokale. Čovjek s takvim iskustvom brzo je skužio šibenske prilike i spanđao se s najjačim klanom u gradu, jasno, HDZ-om koji ga je praktički istoga trena nagradio foteljom gradskog ministra turizma. Usput rečeno, prije prelaska u vladajući tabor taj se turistički mag družio s lokalnim pravašima, ali nije odolio čarima vlasti pa je brzo napustio crni vučji tim.

Godinama su priče kružile po gradu. Bolje informirani su mogli čuti i prilično gadne pripovjesti iz zagrebačke epizode, pikanterije iz Njemačke, ali i neke još iz - komunizma. Ipak se nitko nije pretjerano bavio time, sve dok Feral nije upalio sviću pa sad lokalni blogeri i forumaši vade mast vladajućima, dok prozvani, široj javnost uglavnom nepoznat, nenametljiv i samozatajan brko, kao zaliven šuti.

CRNA OVCA U BOGOBOJAZNOJ VLASTI

Naglo osvješćena javnost pameti s odgođenim djelovanjem pita se sad kako je moguće da čovjek koji je osobno priznao izrazito blisku vezu s pokojnim «kraljem poker aparata» može biti članom gradske vlade. I to ne bilo koje! Nego izrazito bogobojazne, kršćanske, vlasti moralno prosvijetljene u svakom pogledu koja se iznad svega zalaže za poštenje, pacifizam… Ukratko, za sve ono što Bagarić i njegovi dečki nisu niti bili niti radili, za vrednote koje se samo tako kose s likom i djelom osobe koja je prije smrti cijelu noć mučila i životinjski se iživljavala nad braćom Rodić, vlasnicima lokala pred kojim je Bagarić nakon užasne noći i ubijen od metka roda onih koje je satima ponižavao i mučio.

Kako ne živimo u svijetu biblijskih balada na koje se pojedinci iz šibenske gradske vlasti rado pozivaju uvjeravajući naivni narod da su neprikosnoveni i poput Abrahamove djece izabrani, doduše ne među narodima nego među političkim strankama, šibenski HDZ nije mogao prodati javnosti priču da im je Bajić došao svojedobno kao pokajnik, poput prosvijetljenog grešnika sv. Savla moleći ih za oprost grijeha kako bi se kao novi čovjek, kao Pavao, posvetio poštenju i pomaganju drugima, izabrali su taktiku čuđenja. Nakon što se konačno i oporba sjetila da tu nešto smrdi na blogu šibenskog SDP-a osvanulo je otvoreno pismo gradonačelnici Nedi Klarić sa zamolbom da se javno očituje o eventualnoj kriminalnoj prošlosti svog izabranika o čemu i ptičice pjevaju već. Iz Poglavarstva su brzo odgovorili da protiv Bagarićeva bodyguarda nikada nije podignuta nikakva kaznena prijava pa je onda realno zapitati se kako se uopće netko usuđuje sumnjati u poštenje čovjeka koji je turistički genije, jer u Žaboriću gdje u svojoj vili iznajmljuje turistima sobe i apartmane postiže sjajne rezultate i jedan je od najboljih lokalnih turističkih djelatnika. Oglasio se i šef HDZ-a Šibensko – kninske županije Ante Kulušić, faca koja vuče sve konce i uvjerljivo je posljednjih nekoliko godina najmoćniji lik u regiji, a on kaže da su se i u središnjici raspitivali o tom lokalnom ministru za turizam i dobili zeleno svjetlo za njega. A ZNA SE, ako središnjica HDZ-a kaže da može – onda može, znači da je čovjek sigurno pošten jer oni znaju sve o tim stvarima. Kome ćemo vjerovati ako nećemo središnjici stranke koja vlada ovom državom. Kakvi smo mi to ljudi ako ne vjerujemo svojoj državi, vlasti koja je izborom većine tamo gdje jest.

ZATAMNJENA STAKLA, GLISERI, MAFIJAŠI I HEROJI

I uistinu, protiv Bajića trenutačno se ne vodi nikakav kazneni postupak, ali ni operativno – izvidne mjere, kako interno u policiji nazivaju njuškanje. Iako Zablačani više – manje otvoreno prepričavaju o moćnim crnim automobilima sa zatamnjenim staklima koji često dolaze i odlaze s parkinga pred Bajićevom vilom, očito to policiju ne zanima. Jednako kao ni česti posjeti pravomoćno oslobođenoga Nikice Jelavića, još jednog Bagarićeva drugara iz slavnih dana čiji gliser, uvjeravaju Bajićevi susjedi, pluta na vezu u Žaboriću dok ga ne koristi prijatelj koji u njemu razvozi lokalne političare po lijepoj pučini šibenskog akvatorija. Iako prozvan, i tko zna koliko puta pozvan da u medijima priča o optužbama, Bajić je do sada istupao prilično šturo, a zašto bi se čovjek uopće izlagao kad je očito da ne mora, da mu je fotelja sigurna i da ga stranački drugovi podržavaju. Tko zna kako su i zašto svi skupa na okupu, ali važno da se ljudi druže, da mukotrpno rade na prosperitetu siromašnog Šibenika i da su sluge građana koji su ih izabrali. Doduše, Bajića nisu baš građani izabrali, ali ne treba bit picajzla.

Mafijaška posla općenito su u nas precijenjena. U deset godina čovjek može po pet puta biti mafijaš, pa heroj, pa onda opet malo mafijaš, pa heroj, pa civil, pa general. Može usput biti još i kondukter, pitur, možda čak i cvjećar. Evo, na primjer slučaj generala Gotovine za kojeg pišu da je prije dvadeset, dvajspet godina bio klasičan pljačkaš i otmičar koji je operirao po Francuskoj s organiziranom ekipom. Taman kad je Carla Del Ponte iz uobičajenih razloga izvukla iz naftalina te hrvatskoj javnosti više – manje (manje – više) poznate mrlje iz generalove biografije, pojavila se teorija zavjere - general je žrtva visoke francuske politike i kao takav je stradao. Scenaristi filma o generalu romantiku i pustolovu mora da su oduševljeni tim obratom, toliko da bi uskoro film maltene mogao nalikovati Bourneovom identitetu, ne znam kojoj verziji. Zadovoljava osnovne kriterije, od francuske veze, špijunskih igara, kriminala… ma prava milina. Vrijeme je da i mi u Hrvatskoj stvorimo bezvremenskog heroja, urbanog junaka, zavodnika, frajera s mudima, svoga Ramba i James Bonda u istoj osobi.
Ma koji Amerikanci! Oni nisu bili još ni u planu dok smo mi u Dalmaciji sa starim Rimljanima igrali na balun, u pauzama teatra ili razuzdanih tuluma na kojima su mlade garavuše plesale, a frajeri zobali grožđe babića i nalijevali mješine nektarom poniklim od istih tih sočnih bobica. Nema veze što su Slaveni stigli nešto kasnije, jer ovo je ionako moja bajka, ali po strani to, drame koje ovoga ljeta pune novine nadmašuju svu antičku raskalašenost. Jer kad se mafija može tako transparentno vezati uz vlast koju zločesti narod u vicevima naziva jedinom svjetskom mafijom koja je legalna, jer je vlast sama, onda je to komedija koja zaslužuje hollywoodski epilog. Ili tragedija… Kad ovi u vlasti uopće ne shvaćaju ironiju, uopće ne kuže sprdačinu koju su proizveli. I to ne svojom zloćom, nego glupošću. Jer kladio bih se u bilo što da jedan dobar dio faca iz šibenske vlasti, a te klaune bolje da ne spominjem poimence, jer tužbe su skupe (tužbe su vazda IN), nisu pojma imali tko je Bajić kada je tek stigao. Bilo je važno da je voljan financirati ono malo što im je važno, i zbog čega su ti gdje jesu - iće i piće na pumpnoj stanici gdje se hrani vrhuška, krema šibenskog HDZ-a. A ovi ostali, ovi što su znali, ZNAJU zašto su znali. O biznisu neću. Živi mi se.


Post je objavljen 11.07.2009. u 17:38 sati.