U današnjem čitanju iz evanđeoskog odlomka slušamo Isusove proročanske riječi koje se odnose na život Njegovih učenika, odnosno na ono što ih čeka u njihovom daljnjem hodu s Njim. Ono s čime sigurno mogu računati su progonstva i nevolje. Njihov život bit će uistinu život ovaca među vukovima.
„Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove“, govori Isus učenicima ne s ciljem da ih prestraši nego da ih pouči i uvede u istinu. Ali isto tako da ih i ohrabri. On ne želi da učenici budu u neznanju s obzirom na buduće događaje. „To sam vam govorio da se ne sablaznite. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao“ (Iv 16, 1. 4.). Dok je boravio s učenicima, Isus im je govorio onoliko koliko su mogli svojim ljudskim moćima shvatiti i nositi, ali nakon Njegove smrti i uskrsnuća, Duh Sveti će ih u potpunosti poučiti o svemu i uvesti ih u istinu. „To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“ (Iv 14, 25-26). „Ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama“.
Zadaća koju Isus stavlja pred svakog kršćanina je širenje Radosne vijesti. U današnjem svijetu kakav on jest, to nije nimalo lagana zadaća. Svijet, tijelo i đavao čine sve da zatru Radosnu vijest. Međutim, ona je stoljećima i stoljećima trčala i širila se i nikada neće prestati. Danas ona treba naše noge, naše ruke, naša usta, naše oči…. jednostavno treba nas da je nosimo, da je dijelimo.
U Ime Božje, u ime Radosne vijesti, danas se moramo suprotstaviti svijetu i grijehu. Ali pri tome trebamo, upravo onako kako Isus poučava „biti mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi“. To znači da uvijek i u svakoj životnoj situaciji trebamo tražiti svjetlo Božje Mudrosti. Trebamo tražiti Duha Božjega da nas pouči kako da odgovorimo na konkretne zahtjeve koje život stavlja pred nas kao roditelje, djecu, prijatelje, radne kolege, svećenike, liječnike, službenike, kao one koji odlučuju i donose zakone života i još mnoge, mnoge, druge odgovornosti koje imamo.
Polje rada Kristovog učenika je neiscrpno. Biti radnik u Božjem vinogradu iziskuje težak i naporan rad. Zbog njega ćemo biti i ismijani i doživjet ćemo mnoge neugodnosti svih mogućih oblika. Primjera radi, kada u vlastitoj obitelji ustajemo protiv svađe, protiv psovke, kada pokušamo svojoj djeci dokazati da kasni noćni izlasci, opijanje i mnogo toga drugog što „svi rade“, ne može donijeti dobro, kakve odgovore dobivamo? Pa u kojem stoljeću ti živiš? Kada pokušamo svojim kolegama, prijateljima, susjedima ukazati da svojim ogovaranjem, lažima, spletkarenjem i lošim postupcima nanose štetu i drugima i sebi, kakav odgovor dobijemo? A kako utjecati na sve te nemoralnosti i nepravde koje u današnjem svijetu postaju sasvim normalna pojava? Upravo u svemu tome nam je potrebna Božja Mudrost i Božje vodstvo. Odgovorni smo i za sebe i za one koje Bog stavlja na naš životni put. Sačuvao nas Bog od toga da Mu jednoga dana poput Kajina odgovorimo: Zar sam ja čuvar brata svoga? (usp. Post 4, 9)
Bez obzira na sve teškoće i prepreke koje će neizostavno doći, ne smijemo odustati. Tko ustraje do svršetka, bit će spašen. Znajmo da se nikada ne borimo sami. Bog se bori za nas! „Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje“ (Ps 37, 39-40).
A ti budi trijezan u svemu, podnesi patnje, navijesti Radosnu vijest, ispuni svoju službu potpuno! (2 Tim 4, 5)
Ljiljana
Post je objavljen 10.07.2009. u 22:31 sati.